U izjavi je navedeno da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju izricanjem prvostepenih presuda Karadžiću i Šešelju nije ispunio svoju misiju utvrđivanja istine i pravde za žrtve genocida i drugih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. i time doprinio uspostavljanju i održanju mira na prostorima bivše Jugoslavije.

Istaknuto je da je neshvatljivo i neprihvatljivo stanovište Tribunala da se u Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici, Foči, Prijedoru, Ključu i Sanskom Mostu nije desio zločin genocida, iako su političke, vojne i policijske strukture Republike Srpske po istom obrascu i u mnogo dužem vremenu djelovale kao i u Srebrenici, te da je neobjašnjivo da je Radovan Karadžić, kao najodgovorniji politički i vojni funkcioner odgovoran za zločin genocida u Srebrenici, a da nema takve odgovornosti na ostalim prostorima ratnog djelovanja.

Navedeno je i da je apsolutno neodrživo da za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata nižerangirani vojni zapovjednici bivaju presuđeni na doživotni zatvor, dok kreator zločinačke politike i njihov vrhovni zapovjednik dobija nižu kaznu.

Također, naglašeno je da je presudom utvrđeno da su uspostavljanje paralelnih političkih i vladinih struktura bosanskih Srba, kao i operacije nasilnog zauzimanja općina, uključujući i protjerivanje nesrpskog stanovništva, bili pažljivo pripremano i koordinirano vođene s neupitnom zločinačkom namjerom osuđenog Karadžića i vodstva bosanskih Srba.

Osim toga, u Izjavi stoji da su u tom djelovanju predhodno utvrđeni strateški ciljevi, definirani precizni zadaci, davana uputstva, pa čak i razrađene varijanta A i B, te da su u provođenju tog zločinačkog poduhvata žrtve - bosanski muslimani i drugi nesrbi - ubijeni u masovnim egzekucijama i smaknućima, naročito u logorima iz kojih su odvođeni i ubijani, što je poprimilo razmjere istrebljenja.

Potcrtano je da Tribunal u Hagu presudama svjedoči o svestranoj umješanosti Srbije u ratna djelovanja u Bosni i Hercegovini, ali ne dolazi do jedino razumnog zaključka o njenoj odgovornosti za sve zločine i razaranja.

Nadalje, navedeno je da zato, nakon tih presuda, predsjednik Vlade Srbije cinično izjavljuje da su oni svojom mudrom politikom osigurali da Srbija ne bude u narednih 200 godina genocidna država.

- Uspostavljanje i razvijanje dobrosusjedskih odnosa i saradnje mora počivati na međusobnom uvažavanju i poštovanju. To uključuje prihvatanje istine o događajima iz prošlosti, posebno priznavanje sudski utvrđene činjenice da je nad Bošnjacima izvršen zločin genocida - rečeno je u Izjavi.

Istaknuo je i da su žrtve ratnih zločina iz nedavnog rata ponovo uvrijeđene i ponižene oslobađajućom prvostepenom presudom Vojislavu Šešelju, da su šira i stručna javnost konsternirane oslabađanjem od svake odgovornosti prononsiranog nacionaliste koji je širio međunacionalnu mržnju i netrpeljivost i koji je formirao i naoružavao po zlu poznate paravojne formacije, te da je neprihvatljiva poruka te presude da će takva djelovanja i njihovi izvršioci i ubuduće biti oslobođeni svake odgovornosti.

- Imajući sve ovo u vidu, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini očekuje i zahtijeva da Tužilaštvo Tribunala u Hagu uloži svaki napor, i u žalbenom postupku ishoduje otklanjanje navedenih nepravdi. Očekujemo da se u konačnoj presudi Radovanu Karadžiću potvrdi istina da je, u još najmanje sedam općina u BiH, počinjen zločin genocida nad Bošnjacima i Hrvatima i da se za ta zlodjela osudi na doživotni zatvor. Očekujemo, također, da se u žalbenom postupku ukine oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju, da se konačnom presudom potvrde zločini za koje je odgovoran i da mu se izrekne primjerena kazna, stoji u izjavu koju je potpisao predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Hasan Čengić.

(Fena)