Na Brčanskoj Malti u popodnevnim satima u petak, 15. maja 1992. godine, desila se presudna bitka za grad Tuzlu. Kada je vojna kolona JNA napuštala kasarnu i grad, pojedinci iz kolone počeli su pucati. Rezervna policija koja je štitila grad i civile, uzvratila je vatrom. Uslijed razmjene vatre, došlo je do eksplozije kamiona u kojima su, na naoružanju i gorivu, bili vojnici. Tom prilikom poginulo je 49 vojnika i četiri tuzlanska policajca. Naoružanje koje su vojnici nastojali izvući je zaplijenjeno i njime su kasnije naoružani branitelji BiH. 
Meša Bajrić, bivši načelnik stanice Javne bezbjednosti Tuzla, čije se ime uz Selima Bešlagića, ratnog načelnika Tuzle nalazi na srbijanskim potjernicama zbog predmeta „tuzlanska kolona“, poručio je da se mora učiniti više napora u cilju suočavanja s prošlošću, kako bi Beograd, Banjaluka i Bijeljina prihvatili da su se ovdje poštovali zakoni, te da se ljudi nisu dijelili na etničkom principu, nego su branili pravo na život.

„Grehota je to što se ljaga na Tuzlu već 24 godine taloži. Trebali bi učiniti svi skupa, pogotovo javnost, da zbog pomirenja predoči i Beogradu i drugim centrima moći, da na Tuzli nema odgovornosti za 15. maj. Ne mogu se više održati dvije istine: jednu da su Tuzla i Tuzlaci, i to građani svih nacionalnosti, branili pravo na život i na antifašističku tradiciju i drugo, da se Tuzli fakturiše na neki način mučki napad na kolonu i na mlade vojnike“, izjavio je Bajrić.

Mirza Ahmić, predsjednik demobilisanih boraca grada Tuzle, ovaj datum smatra najznačajnijim datumom u bliskoj historiji grada i države, jer je promijenio tok agresije i rata u BiH.

„Izbjegli smo scenarij koji se prije toga desio u Zvorniku, Srebrenici, Vlasenici, Bratuncu i svim drugim okupiranim gradovima. Na taj način je omogućeno da se stvori Drugi korpus, da se stvori Tuzlanski kanton i da se povežemo sa drugim slobodnim teritorijama, prije svega sa zeničkom teritorijom. Iz tog razloga smatramo da je ovaj datum ne samo za Tuzlu, nego za kompletnu BiH jedan od najznačajnijih u bližoj historiji“, rekao je Ahmić, koji je 15. maja 1992. u trenutku izlaska vojne kolone bio u kasarni iz koje su paravojne jedinice nastojale izvući teško naoružanje.

Selim Bešlagić navodi da je današnji datum veliko priznanje Tuzlacima koji su se branili i odbranili, čemu u prilog naročito ide oslobađajuća presuda Iliji Jurišiću, kojeg je zbog nedostatka dokaza Apelacioni sud u Beogradu oslobodio odgovornosti za ratni zločin i izdavanje naredbe za napad na vojnu kolonu.

„Druga stvar koja je ovdje bitna, ovdje nije stavljena tačka na i. Tužilaštvo BiH mora završiti ovaj proces u dva pravca. Prvi pravac je da kaže ima li optužnica za one koji su preostali iz te beogradske optužnice, to znači Meša Bajrić i Selim Bešlagić i drugo, pošto smatram da se proces ne može završiti momentom kada oslobode ili optuže, oni moraju optužiti i naći onog ko je kriv za ovo što se ovdje desilo, a to je Mile Dubajić (bivši komandant tuzlanske kasarne, op.a), kao glavnog organizatora jedne kolone koja je haotično izlazila iz grada“, poručio je Bešlagić.

Salko Bukvarević, federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata podsjetio je da su u podrinjskim mjestima mjesec prije, u aprilu 1992. počeli prvi napadi na nesrpsko stanovništvo, što se spremalo i ostatku gradova u BiH, a samim tim i Tuzli.

„U svim bitkama, i u Sarajevu za odbranu Predsjedništva i u Tuzli na Brčanskoj Malti i 10. maja odbrana Zaseoka, pet kilometara od Drine, itd... pokazalo je i dokazalo da su borci Armije Republike Bosne i Hercegovine branili sve građane, da se nikome nisu svetili zato što pripada drugoj nacionalnosti ili vjeri, nego da su isključivo branili cijelu teritoriju BiH, sve građane i dugogodišnju vrijednost zajedničkog života, te sve druge ljudske vrijednosti koje smo ovdje imali“, naglasio je Bukvarević.

Dvodnevno obilježavanje Dana oslobođenja završava se danas u 16 sati druženjem branitelja i kulturno-umjetničkim programom na Panonskim jezerima.

Ranije tokom dana, cvijeće su položile porodice stradalih vojnika bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA), koja u vrijeme kada je napuštala Tuzlu nije imala legitimitet na teritoriju Bosne i Hercegovine, a među njima su bili i pripadnici Vojske Republike Srpske. 

(Anadolu Agency)