Kurbegović srušio Čavki snove o novom iPhoneu: Tužilac ranije priznao hakovanje i brisanje iskaza, optužen i za primanje mita
Teško je povjerovati da jedan državni službenik, konkretno tužilac u Tužilaštvu BiH, ne može sebi priuštiti iPhone. Ko zna je li upravo to bio razlog zbog kojeg je tužilac Oleg Čavka uzeo iPhone koji je oduzet od Anesa Kurbegovića, jednog od optuženih u predmetu "Lutka".
Da li Čavka nije imao svoj mobitel, da li je bio pokvaren, da li je sebi samo htio ispuniti neostvarenu želju da ima iPhone, nije poznato, ali on tvrdi da ga je kući donio zajedno sa spisima kako bi pripremio optužnicu. No, u telefon je stavljao svoju SIM karticu, na osnovu čega su zloupotrebe i otkrivene. Možda je samo htio da ga isproba pa će sebi kupiti isti. Kakav god plan je imao sve je krenulo nizbrdo kada je Kurbegović locirao telefon u Brezi putem iPada. I tako se Čavka po ko zna koji put našao na naslovnicama medija, opet zbog po njega kompromitirajućih razloga.
2012. godine protiv njega se vodio disciplinski postupak jer je priznao da je hakovao e-mail tadašnjeg glavnog tužioca Milorada Barašina. Tužilac je naredio da se uništi zapisnik o saslušanju svjedoka u jednom predmetu. Tužiocima i uposlenicima ustanove u kojoj radi dostavio je lažno uputstvo pod nazivom "Opće uputstvo", a Barašina je naveo kao donositelja dokumenta. Sve je putem e-mail s mobitela svoje majke poslao na službenom memorandumu.
Upute sa krivotvorenim Barašinovim potpisom odnosile su se na zabranu komentarisanja novinaskih natpisa o njemu, zabranu čitanja novina i gledanja emisije "60 minuta". Kažnjen je sa 10 posto umanjenja plate tokom šest mjeseci, iako se u Krivičnom zakonu navodi da je za uništavanje zapisnika predviđena zatvorska kazna. Istovremeno, protiv njega se vodio predistražni postupak za primanje mita, a za šta ga je optužio Zijad Turković, koji je tada tvrdio da je Čavki dao 30.000 eura kako bi Isljamu Kalenderu bila smanjena kazna. Prije toga, još jedna član bh. pozemlja, Muhamed Ali Gaši, ga je optužio za uzimanje poklona.
Dalje, Čavka je također priznao da je direktoru FUP-a Draganu Lukaču uputio zahtjev za dostavljanje informacija koje se odnose na službenu zabilješku sadržaja neprimjerenog službenoj korespondenciji i funkciji koju obavlja, zbog čega je Lukač zamalo ostao bez posla.
S druge strane, Čavkin posao nikada nije doveden u pitanje.
"Trenutno, zakonski okvir ne predviđa da vi nekoga automatski smjenjujete ukoliko se dovodi u vezu sa bilo čime. Prva sankcija, a vezano za disciplinski postupak protiv gospodina Čavke, bila je 10 posto umanjenja od plate, što je potpuno neadekvatna kaznena politika unutar samog pravosuđa jer se i do sada pokazalo, na osnovu brojnih slučajeva, da se za ozbiljna kršenja tužilačke i sudske etike i procedura zakona o VSTV-u izriču minimalne sankcije koje nikoga neće motivisati da svoje ponašanje popravi već se nastavlja sa kršenjem zakona i njegovih odredbi", kazala je za Source.ba Ivana Korajlić, glasnogovornica Transparency Internationala.
Tu je i slučaj Gorana Salihovića, ali i presumpcija nevinosti - niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. I ovaj, kao i slučajevi vezani za Olega Čavku, pokazuju da su u bh. pravosuđu potrebne reforme, konkretno, nezavisan nadzor nad radom i adekvatne sankcije. Činjenica je da upravo zbog neadekvatnih kazni imamo sve veći broj kompromitovanih ljudi iz pravosuđa koji se dovode u vezu sa zloupotrebom položaja, ali i s osobama protiv kojih se vode postupci. I ovdje je ključni problem politika.
"Politika povlači sve konce u radu pravosuđa i to je izvor svih afera. Reforma pravosuđa je počela davno samo što nije dala nikakve rezultate. Ona se provodi i kroz strategiju reforme i kroz strukturalni dijalog sa EU, ali i to se sve svodi na volju izvršne vlasti da li će se nešto uraditi ili neće, a naravno da je to istoj vlasti u interesu da pravosuđe drži pod kontrolom kako se ne bi procesuirale najveće korupcijske afere. Toliko puta smo imali priliku čuti izraz - pravosudna mafija, što se na kraju pokazuje tako jer je sve veći broj slučajeva koji su povezani sa organizovanim kriminalom, a prije svega toga su povezani sa političkom elitom koja utiče na imenovanja u pravosuđu, a samim tim onda obezbjeđuje da ključne institucije ne procesuiraju sve ono što se dešava na najvišim nivoima vlasti", ističe Korajlić.
VSTV je dalo smjernice vezane za sukob interesa u pravosuđu, ali iste nisu potpuno obavezujuće i nema posljedica ukoliko se one prekrše. A bez odgovarajućih sankcija upitno je kakav će epilog imati istrage u određenim aferama. Ako su raniji epilozi pokazali da pravosuđe nije u stanju da se izbori sa kriminalom u svojim redovima, koliko je spremno i sposobno da to čini sa kriminalom bilo koje druge vrste?