Odbrana Orića danas je direktno saslušala dva svjedoka zaštićenog O2 i Sabita Halilovića. Interesantno je da su ovi svjedoci pobili veći dio iskaza zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH O1, a na osnovu čijeg iskaza je i podignuta optužnica.

Svjedok O2 ispričao je da je prije rata živio u općini Bratunac, a da je s početkom rata prebjegao na područje općine Srebrenica gdje je ostao sve do 1995. godine i gdje je bio komandant jedinice sačinje od 100 ljudi, a koja je bila na području sela Likar. Odmah na početku svog svjedočenja predočeni su mu podaci svjedoka O1, za kojeg je O2 potvrdio da nije bio u njegovoj jedinici.

Također O2 je potvrdio da Alija Muškić i Fikret Mustafić zvani Šiptar nisu bili u njegovoj jedinici. Podsjećamo, O1 je ranije tvrdio da mu je Muškić bio nadređeni, te da je u momentu napada na Zalazje bio u društvu sa Mustafićem i Muškićem, što je opovrgnuo svojim iskazom O2, dodavši da je uredno vodio evidenciju u svesci o pripadnicima svoje jedinice.

Nadalje je ispričao da je 11. jula 1992. godine dobio od kurira poruku da će 12. jula 1992. godine biti izvršen napad na Zalazje, a da je njegova jedinica trebala odvući pažnju u selo Andrići kako bi bio spriječen kontranapad iz Sasa.

- Zbog otežane putne komunikacije krenuli smo prije svitanja s Likara. Otišli smo prema Obadu i čekali početak pucnjave. Kad je svanulo, negdje oko osam počela su dejstva. Mi smo krenuli prema Andriću. Kada smo došli linije su bile prazne, povukli smo se prema Sasama. Oko 10:30 sati vratili smo se na Likre. U tom momentu došla mi je obavijest da traže granatu ručnog bacača, dao sam je kuriru da je odnese. Ja sam krenuo putem brda Ozanik i u 13:30 stigao sam na Ozanik – ističe O2.

O2 je istakao da je ovo bila dominantna kvota i da se Zalazje vidjelo kao na dlanu. O2 je potvrdio da je vidio i centar sela, odnosno groblje.

- Borbe su bile žestoke, posebno na dijelu groblja. Oko 14 sati dobio sam informaciju da je Orić ranjen i da je ranjen Edo mitraljezac. Ostao sam na liniji do 16 sati. Borbe su se vodile i poslije, ali sam ja morao ići naći nekoga ko zna rukovati mitraljezom. Niko do 16 sati nije od boraca ARBiH mogao ući u Zalazje. Teren je bio miniran uz žestoke borbe koje su se vodile – ispričao je O2.

Ranije je O1 kazao da je u Zalazje ušao oko 12 sati!?

Ovaj svjedok također je potvrdio da nije vidio niti čuo da je bilo zarobljenih pripadnika Vojske RS.

O2 danas je otkrio i šokantne podatke da su mu krajem 2015. i početkom 2016. godine na kućna vrata dolazili iz susjedne Srbije i nudili da svjedoči protiv Nasera Orića, a zauzvrat da na papir napiše koliko novca želi.

- Krajem 2015., pored moje kuće zaustavila su se dva džipa beogradskih registarskih oznaka, a na vrata su došla dva mladića ne starija od 30 godina s bijelim slušalicama u ušima. Kazali su mi da na papirić napišem cifru koju želim da bih svjedočio protiv Orića. Da će mi porodica biti evakuirana i da ćemo dobiti drugi identitet. Ja sam im kazao da su pogriješili. U januaru 2016. godine došla je plava žena i pitala jesam li se predomislio. I njoj sam isto rekao – svjedoči O2.

Tužioca Miroslava Janjića zanimalo je zašto njegova jedinica nije ušla u Andriće kada su linije bile slobodne, na šta je zaštićeni svjedok odgovorio da je taj dan njegova uloga bila defanzivna.

Član Sudskog vijeća želio je, pak, da zna ko je komadovao i ko mu je konkretno davao zadatke.

- Dobijali smo podatke i naređenja od grupe iz Potočara. U to vrijeme nije postojao štab i grupe su sarađivale. Iz poštovanja sam mogao slušati Orića, ali isto tako okrenuti se drugoj grupi – dodao je O2.

Drugi svjedok odbrane Sabit Halilović, bio je direktni učesnika napada na Zalazje 12.7.1992. godine gdje i teško ranjen.

On je bio pripadnik jedinice Zulfe Tursunovića, a za napad na Zalazje prijavio se dobrovoljno kao i njegov brat.

Halilović je kazao da su na područje Zalazja došli dok je još bila noć te se rasporedili. On je otišao lijevo sa Suljom Hasanovićem zamjenikom Tursunovića.

- Zulfo je sa 40 boraca otišao prema potoku, odnosno desno od centra Zalazja, odnosno groblja. Mi smo bili prvi do groblja jedno 500 metara hoda. Akcija je počela ujutru. Bili smo na meti dva unakrsna mitraljeza koja su pucala po nama. Mi smo s Kose vidjeli mitraljeze, jedan iznad groblja u jednoj kući. Oko podne smo se pokušali probiti do groblja, ali došli smo do pola kada je krenula paljba mitraljeza. Sat vremena nismo se mogli javiti. Srpski vojnici trčali su iz kuće u kuću, pretrčavali pored groblja – kazao je Halilović.

Halilović je ispričao i da je vidio tamić pored kuće gdje je bio mitraljez u kojeg su počeli da se penju vojnici Vojske RS i koji je otišao prema Sasama.

- Ja sam pogledom ispratio taj tamić. Niko do tog trenutka, a tada je već bio lagani sumrak nije od boraca Armije RBiH mogao ući u Zalazje. Poslije tog tamića vidio sam sedam osam vojnika koji su krenuli bježati prema potoku, gdje je bio smješten Zulfo s 40 boraca. Nama je rečeno da idemo prema groblju. Krenula je prva grupa u kojoj sam ja bio i došli smo do igrališta. Tu je bila neka municija. Odlučili smo da je ne diramo jer je možda minirana. Kada sam napravio novi korak nešto je sijevnulo, jaka eksplozija i ja sam pao. Ostao sam da ležim sav u krvi. Kasnije su me tri naša borca odnijela do našeg tamića i već je bio mrak. Taj kamion vozio je Fahrudin Tursunović – istakao je Halilović.

On je kazao da taj tamić u posjedu Armije RBiH nije ranije mogao niti je ulazio u Zalazje, te da u tom kamionu u kojem je on prevezen nije bilo zarobljenika, već samo ranjeni pripadnici Armije RBiH.

Sutradan prema priči Halilovića u posjetu mu je došao Zulfo Tursunović koji mu je kazao da je „svaku njegovu ranu osvetio“.

- Spominjali su nekog sudiju. Kasnije sam 1995. godine saznao da je riječ o Slobodanu Iliću kojeg mi je Zulfo spominjao i ranije tvrdeći da ga je on ubio jer su ih čekali u zasjedi kod potoka. U toj razmjeni vatre ranjen je i moj brat – priča Halilović.

Halilović je imao 84 gelera prilikom ranjavanja a kasnije kada bi sa Zulfom pričao na ovu temu Halilović bi mu govorio "možda ga je ubio neko drugi, jer je bio u zasjedi", Zulfo bi kazao da "nije važno ko je, dva sam okvira i ja ispucao”. Optužnicom se ubistvo Ilića stavlja na teret direktno Oriću.

I Halilović je potvrdio da zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH O1 nije bio pripadnik Zulfine jedinice, a što O1 tvrdi, te da ga je upoznao 1996. godine u Vozući.

- Držao sam granap, a njega su zvali varalica. On je krao ovce. Ženi sam zaprijetio da ne smije mu davati ništa na veresiju. Taj čovjek nije bio pripadnik Zulfine jedinice – istakao je Halilović.

Naredno ročište bit će održano 27. decembra kada će pred Sud BiH doći nova dva svjedoka odbrane.

(Patria)