Uz to postavlja se i pitanje, ima li država Bosna i Hercegovina, imaju li žrtve agresije i genocida pravo na istinu i ispisivanje historije, ne na temelju mitologije i epskih pjesama, već argumenata i utvrđenih pravnih činjenica?

Revizija tužbe protiv Srbije za genocid, za koji je potvrđeno da je počinjen u Srebrenici, te da je naš istočni susjed znao za ovaj najteži zločin ali nije ništa poduzeo da spriječi i kazni počinioce, bez obzira što se sada šalju razne političke poruke, može u svojoj konačnici doprinijeti istinskom pomirenju koje je svima prijeko potrebno ako se zaista žele otvoriti širom vrata budućnosti. 

Novi su se dokazi pojavili tokom protekle decenije, a pravni eksperti, domaći i strani tvrde da su dovoljni za podnošenje revizije i sudsko utvrđivanje konačne istine o ključnoj ulozi Srbije u srebreničkom genocidu.

Kada su se međusobno tužile, prvo Hrvatska Srbiju za genocid, a onda Srbija uložila kontratužbu za isti zločin, Međunarodni sud pravde u Hagu prije dvije godine odbacio je oba podneska.

Presude su bile konačne, bez mogućnosti da se obje države žale.

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nije krio svoje nezadovoljstvo što je odbačena protutužba protiv Hrvatske.

-Nezadovoljan sam što nisu naznačeni neki zločini koji su se dogodili tokom sukoba u Hrvatskoj, prije svega onaj u Medačkom džepu iz 1993. godine kada su hrvatske snage pobile sve stanovnike Medačkog džepa srpske nacionalnosti, ubile njihove životinje i srušile njihove objekte, što je očiti primjer genocida nad Srbima u Hrvatskoj, kazao je tada Nikolić.

Zašto Srbija i Hrvatska imaju pravo na zadovoljenje  pravde pred Međunarodnim sudom u Hagu, a državi Bosni i Hercegovini se to isto sada, kada ističe rok za reviziju pokušava oduzeti?

Nije li dovoljno što je tokom agresije uveden nepravdeni embargo na oružje pa se žrtvi uskratilo pravo i svezale ruke da se brani?

Nije li dovoljno što je potpisan nepravedni Dejtonski sporazum koji je ponajmanje dobra donio upravo žrtvi?

Nije li dovoljno što kontinuirano i naizmjenično, i istočni i zapadni susjed ispaljuju otrovne političke strelice prema državi BiH i ne skrivaju svoje neutažene apetite za bh. teritorijom?

Nije li dovoljno što već dvije decenije se pokušava realizirati scenarij ili secesije ili disolucije države BiH?

Ima još toga da se strpa u košaricu zvanu međunarodna i domaća nepravda prema ovoj zemlji. 

I kako onda stajati po strani i mirno posmatrati nastojanja Dodika i Čovića, uz pomoć Beograda, ali i nekih drugih evropskih zvaničnika, da udare svoje štambilje na konačnu unutrašnju podjelu zemlje.

Znaju odlično u Srbiji da je za njih kamen oko vrata na evropskom putu podnošenje revizije tužbe za genocid.

Znaju odlično kakve sve negativne političke konsekvence mogu biti ako revizije bude pa Srbija bude proglašena odgovornom za genocid u Srebrenici.

Ne brine Dodika sada previše koje brige more Vučića i Nikolića, jer nakon što ga je Amerika sankcionisala počeo se ponašati kao ranjena zvijer, i još više prkositi svima. Njegovo neracionalno ponašanje i politički prkos hrani Čović svojom podrškom.

Očigledno je lider HDZ BiH odlučio baš kao i njegov prijatelj Dodik ispipavati puls i Amerike i OHR-a, pa nastavlja raditi na zakonu o Ustavnom sudu BiH kojim bi se otjerale strane sudije iz ove zemlje.

Prije toga, naložio je svojoj ministrici Marini Pendeš da dozvoli učešće pripadnika OS BiH na neustavnoj svečanosti u Banja Luci.

I naravno, i Čović je protiv revizije tužbe, čime jasno daje do znanja da ga apsolutno ne interesuju ubijeni i raseljeni Hrvati koji su živjeli na teritoriji današnje RS, već isključivo njegov hercegovački entitet.

Čović je odabrao isti put kojim ide Dodik, svjesno, i tačno zna da on vodi samo u jedno - a to su sankcije i crna lista i za njega.

Zaigralo se na sve ili ništa, vjerujući da će pomoć evropskih zvaničnika koju su imali i do sada, ( ne smije se zaboraviti da i među Bošnjacima imaju svoje fanove), biti dostatna za ostvarenje njihovih paklenih planova.

Pod teretom nove tužbe BiH, Srbija bi mogla lako zatvoriti svoja vrata Dodiku, koji im ionako već duže vremena nije po volji. Čović nema podršku Zagreba kakvu je imao onomad, a Katolička crkva i kardinal Vinko Puljić dali su mu do znanja da ne podržavaju treći entitet. Izgleda da su dva ratna druga ostala usamljena  i osuđena jedan na drugog. Baš kao u staroj šali „Pazi Mirko metak! Hvala Slavko spasio si mi život!“


(Patria)