Premijer Srbije Aleksandar Vučić jasno je dao do znanja da je on u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, da mu je na prvom mjestu nacionalni državni interes njegove zemlje, a da političkim predstavnicima iz RS ostavlja prostor da sami donesu odluke o budućim potezima vezano za reviziju presude po tužbi BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Izjave su jednom riječu bile koordinirane, piše Patria.

Predsjednik RS Milorad Dodik, valjda zbog osjećaja lagodnosti jer iako je pod sankcijama može slobodno putovati u Srbiju, osuo je svom žestinom paljbu po Bošnjacima, negirao državu Bosnu i Hercegovinu, te pokušao nacionalističkim tezama prikazati kako Bošnjaci mrze Srbe.

Vjerovatno je salvi uvreda i nevjerovatne količine mržnje koja je isijavala iz svake njegove riječi doprinijela i činjenica da vila tako lijepog naziva MIR ne odgovara njegovim rušilačkim planovima.

Vučić je svjestan da je Dodik pod sankcijama. I da mu je rod rođeni, sada kada je poveo Srbiju kao EU, a u ponedjeljak otvara novo poglavlje za pregovore, nije spreman baciti pod noge sve što je uradio do sada zarad odbrane Dodika i njegovih retrogradnih i nacionalističkih ideja. 

No, Vučić je spreman braniti Srbiju, ali bez retorike kojom se služi predsjednik RS, koji mu pak može odlično poslužiti da bude njegov glasnogovornik u situacijama kakva je ova trenutna.  

S druge strane, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić branio je zdušno institucije BiH, države koju je njegov partner Dodik negirao te su u jednom trenutku pred TV kamerama djelovali kao raštimani orkestar koji u Beograd nije došao sa jedinstvenim političkim stavom.

Ivanićev izraz lica odavao je popriličnu zabrinutost, kao da je tužena država Bosna i Hercegovina čiji je šef, a ne susjedna država.

Najava kako će biti u dnevnom kontaktu sa Vučićem i Nikolićem, te da ne bi da govori o konkretnim zaključcima, jasan je dokaz da su od političkog vrha Srbije dobili zeleno svjetlo za najavljene blokade vlasti u BiH te da nas čeka turbulentan period.

Sve što urade, kao i onomad 25. septembra kada su organizovali neustavni referendum i pozivali građane u RS da izađu i glasaju, Vučić će im reći „ Ne miješam se, ali neka Dodik i Ivanić razmisle i odluče“.

I da! Ivanić je otkrio iz Beograda bh. javnosti da je od juna prošle godine radio iza leđa i Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. Već tada je kao član Predsjedništva BiH, a da nije upoznao kolege, uputio pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu da Sakib Softić nije ovlašteni agent BiH.

Otkrio je tek sada kada se sve zakuhalo da mu nije strano (radio je to i za neustavni referendum i kada je 9. januara postrojio OS BiH u Banja Luci) djelovati neustavno i na svoju ruku, bez konsenzusa sa drugom dvojicom kolega.

Otkrio je da je radio za interese ne svoje, već druge države. U prijevodu to znači izdaja!

Ima li pravo optuživati onda Izetbegovića za djelovanje van institucija BiH i stvaranje paralelnog sistema vlasti u BiH? Ko radi za državu a ko protiv države? I čemu tolika Ivanićeva i Dodikova briga zbog revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije, druge države? Zar je Bakir Izetbegović imao alternativu kada je riječ o podnošenju zahtjeva za reviziju, te nije li prije nego je saopštena zvanično odluka i sam rekao da je svjestan da će to izazvati krizu.

Naravno da nije imao alternativu. Isto kao što je Vučić poručio da nema niko pravo da ponižava Srbiju i srpski narod i da on to neće dozvoliti, niko, pa makar se on zvao i Bakir Izetbegović nema pravo da trguje ovom državom, istinom, pravdom i žrtvama. 

U pravu je Vučić kada je rekao da smo se vratili 22 godine unazad, a možda čak i koju godinu više.

Dnevna komunikacija Beograda i političkog vrha RS baš kao u vrijeme kada je počinjen genocid i izvršena agresija na BiH podsjeća na krvave godine na Balkanu. One zbog kojih BiH i jeste tužila Srbiju 1993. godine.  


(Patria/Admir Oručević)