Dvije žrtve su pokušale pobjeći nakon što je Habib ubio jednog njihovog kolegu. Izvor agencije Patria koji je dobro upoznat sa problemima u šumarstvu kaže da je ovaj događaj posljedica višegodišnje popustljivosti vlasti prema kriminalnoj i bespoštednoj sječi šume u Federaciji.

On kaže da je već upozoravao kantonalne organe na bahato ponašanje onih koji sijeku šumu, ali da je to bila uzaludna priča i igra gluhih telefona.

- Nema tu ozbiljne predanosti vlasti da se zaštiti šumsko blago ove zemlje. Kaznena politika je popustljiva. Ono najgore, nema ni zaštite šumara od sve drskijih pljačkaša. Iako nemamo Federalnog zakona o šumama, prema svim kantonalnim Zakonima iz ove oblasti, šumari su dužni imati i nositi naoružanje. I prema Zakonu o šumama Srednjobosanskog kantona, u članu 53. stoji da svaki čuvar mora biti naoružan – kaže naš izvor.

Nažalost, u većini kantona, pa i u Kantonu Sarajevo, koji je centar svih nivoa vlasti, šumska gazdinstva nikada nisu naoružale svoje pripadnike, što bi im pružilo najosnovniju sigurnost i mogućnost zaštite.

Zašto vlasti ne naoružaju šumare? Naš sagovornik kaže da je razlog tome vjerovatno i jedan broj problematičnih osoba koje rade kao službenici u šumarstvu. Te osobe su očito kažnjavane i ne ispunjavaju zakonsku mogućnost da im se dopusti nošenje oružja. Time je ogromna većina poštenih službenika u šumarstvu postala žrtva vlasti koja ne poštuje vlastite zakone. Na drugoj strani oni koji su jednom već kažnjavani za kriminal, uglavnom su ključni saradnici šumokradica i praktično rade zajedno.

Pitanje je da li bi ubica iz Sokoline posegnuo za oružjem da su ubijeni imali uz sebe lično naoružanje i bilo kakvu mogućnost samoodbrane. Inače, sve više se pošteni šumari, oni koji žele zaštititi šumsko blago progone, izlažu se sankcijama rukovodilaca, pa se među brojnim nezadovoljnim radnicima šumskih gazdinstava govori kako se talovi velikih šumskih pljački dijele od dna, dakle običnih šumokradica do samih vrhova u ministarstvima.

(Patria/Amila Alijagić)