Predavanje je organizirao Generalni konzulat Republike Hrvatske u Mostaru, u povodu 25. obljetnice međunarodnog priznanja suvremene hrvatske države.

Konzul gerant Republike Hrvatske u Mostaru Dragan Matijević kazao je kako je jezik temeljna značajka jednog naroda, jer se po njemu jedan narod razlikuje od drugih naroda i po njemu razvija svoj identitet.

- Hrvatski narod plodno je stvarao na hrvatskom, latinskom i crkveno-slavenskom jeziku, na tri pisma - glagoljici, hrvatskoj ćirilici i latinici, a danas ima tri narječja čakavsko, kajkavsko i štokavsko - kazao je Matijević, zahvalivši, kako je kazao, dragom Bogu, međunarodnoj zajednici i hrvatskim braniteljima za dar slobode i neovisnosti.

Profesor Pranjković predavanja je održao u dva dijela. U prvom dijelu skicirao je neke od osobitosti hrvatske jezične povijesti, dok je u drugom dijelu govorio o povijesti hrvatskog jezika u drugoj polovici 20. stoljeća.

Istaknuo je kako je hrvatska jezična povijest možda najkompleksnija i najsloženija u Europi, posebice se osvrnuvši na fenomen glagoljaštva.

- Hrvati su jedini katolički narod u Europi kojemu se najranija pismenost zasnivala na staroslavenskom, a ne na latinskom jeziku, a prva djela najranije hrvatske pismenosti pisana su glagoljicom - istaknuo je Pranjković, podsjetivši na Bašćansku ploču kao jednu od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika.

Pored ostaloga, naglasio je kako Hrvati od svih slavenskih naroda, izuzevši Čehe, imaju najviše inkunabula (knjiga tiskanih prije 1500. godine) te kako je regionalizam imao važnu ulogu hrvatske jezične povijesti, ali i povijesti uopće.

- Regionalizam je vezan sa žalosnom činjenicom da je Hrvatska kroz čitavu svoju povijest bila dijeljena i komadana od raznih susjednih i nesusjednih država, što je bilo presudno važno za jezičnu povijest, jer su pojedini vladari nametali jezike svojih država, a onemogućavali uporabu hrvatskog - kazao je zagrebački profesor.

Koliki su bili razmjeri stranoga utjecaja i regionalizacije, po Pranjkovićevim riječima, pokazuje i činjenica da se u Hrvatskom saboru hrvatskim jezikom progovorilo tek polovicom 19. stoljeća, te da je cjelovita standardizacija hrvatskog jezika provedena tek krajem tog stoljeća.

(FENA/Amila Alijagić)