Džemal Bećirović ispričao je da je prije rata živio u Hrnčićima općina Bratunac, te da se vojuno angažovao odmah nakon izbijanja ratnih sukoba, jer je osjećao dužnost da pomogne sugrađanima, jer je do tada obavljao poslove sekretara u Sekretarijatu za odbranu općine Bratunac.

On je kao i svi raniji svjedoci koji su svjedočili na okolnosti od 29. maja 1992. godine kazao je da niko od vojnika iz Srebrenice nije mogao doći do Lolića, jer je komunikacija sa Srebrenicom prekinuta, a srpske snage kontrolisale su sela između.

Bećirović je ispirčao da je tog dana krenuo u obilazak seoskih straža i da je s obližnjeg brda vidio oklopno vozilo kako prelazi jednu barikadu i kreće se prema drugoj.

On je po svom iskazu obavijestio ljude koji su držali stražu da budu spremni na pružanje otpora.

- Kasnije se iz pravca Kravica čula velika buka. Išli su tenkovi, transporteri, autobusi, auta i kamioni puni srpske vojske. Bila su dva megafona. S jednog je pozivao na rušenje Miroslav Deronić, njega sam prepoznao, a drugog nisam. Kasnije sam čuo da je riječ o Milutinu Miloševiću. Pozivali su na megafone svi da se predaju, a srpskoj vojsci je naređeno da sravni sve kuće iz kojih se začuju pucanj – kaže Bećirović.

On je dodao da je kolona prošle kroz Sandiće i da su krenuli prema Lolićima gdje nikada nisu uspjeli ući do pada Konjević Polja, a da on nakon toga nije vidio šta se dešava.

Milošević je ubijen na vozilu i ukopanje  na ulazu u Loliće pored rijeke Kravice, jer koliko je meni poznato, niko od njegovih boraca i članova porodice nije ga tražio tada - kazao je Bećirović.

Podsjećamo, zaštičeni svejdok Tužilaštva BiH O1 kazao je da je Milošević ubijen ispred kuće Asima Mehića i da je tu ostavljen, ali je svjedok Bećirović danas je to opvrgnuo.

Kuća Asima Mehića je 500 metara suprotno od druge barikade gdje je poginuo Milošević i gdje je i ukopan – kaže Bećirović.

Svjedok je kazao da je cijelu priču čuo od Mehemda Omerovića (bio predložen za svjedoka odbrane, a umro u međuvremenu op.a.). Džemal Bećirović kazao je da Orić i Muhić u pomenutom periodu nisu mogli biti u selu Lolići kod Konjević Polja.

- Nasera Orića prvi put sam vidio u jesen 1991. godine a upoznao 7. januara 1993. godine, kada je pala Kravica. Niko od naših boraca nije mogao doći da nam pomogne iz Srebrenice, jer smo bili u potpunom okruženju srpskih snaga - kazao je Bećirović.

On je istakao je da poznaje Zulfu Tursunović, ali da ga je upoznao u ratu i to nakon pada Kravice 7. januara 1993.

Drugi svjedok Odbrana Jasmin Sinanović svejdočio je o bitki na Kunjerac 14. decembra 1992. godine.

On je bio u jeidnici Šemse Husića koji je i poginuo u ovoj bitki.

On je istakao da Orić i Muhić nisu učestvovali u borbama između TO Poloznik i srpskih snaga koje su se odvijale u decembru 1992., potvrdivši da je on učestvovao u akciji na Kunjercu.

- Niko iz Srebrenice nije mogao doći, jer je između Ljuljački (mjesta gdje je stražario op.a) i Srebrenice postoje Sase gdje je bila srpska vojska. Niko ni iz Cerske nije mogao biti tu, jer je to jako daleko – kazao je Sinanović.

Ovaj svejdok ispiriačo je da je tog 14. decembra 1992. bilo jako hladno i da nije kiša padala, te da je bio sa Sabahudinom Tutundžićem koji ga je i obaviejstio da je komandant Husić mrtav.

- Mene je Hamed nakon toga poveo sa sobom dprema potoku, gdje smo ostali do kasno uvečer. Odatle nismo viejdli šta se više dešavalo – istakao je Sinanović.

On je potvrdio da taj dan nije zauzet rezervoar u Kunjercu i da se iz pravca Pirića nije moglo doći do Kunjerca, a što je O1 tvrdio da je Orić došao iz tog pravca.

Sinanović je tada imao 18 godina, a istakao je da je Orića upoznao u Srebrenici 1993. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. april.


(Patria)