Obzirom da u sklopu kompanije Agrokor u BiH posluju četiri firme (Konzum, Ledo, Velpro i Sarajevski kiseljak), koje zapošljavaju 4.200 ljudi, očekivalo se da se ovim problemom pozabave i odgovorni u našoj zemlji.

Dok su u Hrvatskoj, svako na svoj način, bili potpuno posvećeni ovom pitanju, kod nas su se oni kojima je to posao ponašali tako kao da se nas to uopšte ne tiče ili kao da se dešava u najmanju ruku negdje u Vijetnamu.

Međutim, jučer su se o krizi u Agrokoru očitovali predsjednik RS-a Milorad Dodik i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, a šta su sve rekli, možda bi bolje bilo da su šutjeli. Jer iz njihovih izjava jasno se vidi da ili ne poznaju stanje ili ih uopšte nije briga za ugrožena radna mjesta. Ne zna se šta je gore od ovo dvoje.

- Nemam razlog da se zalažem da ostane sistem Agrokora i prvi ću od političara reći baš me briga za Agrokor. Njihov sistem je bio nerealan, ekonomski neodrživ i usmjeren na destabilizaciju tržišta - izjavio je Dodik istakavši da je njihovo špekulantsko djelovanje na tržištu regiona dovelo do ovakvog stanja.

Sve što je rekao Dodik potpuno je tačno, ali zašto je šutio svih ovih godina dok je Agrokor na krajnje špekulantski način djelovao na našem tržištu. Ne može se amnestirati da nije znao, ne samo on, već i svi oni koji danas peru ruke od Ivice Todorića i Agrokora.

Samo su se pojedini novinari u Hrvatskoj svih prethodnih godina usudili pisati i govoriti o malverzacijama ove kompanije i sprezi svih hrvatskih vlada s vlasnikom Agrokora, a sada kada je kompanija u teškoj krizi svi peru ruke od Agrokora i ponašaju se kao generali poslije bitke.

Federalni premijer Fadil Novalić je održao sastanak s predstavnicima firmi iz BiH koje posluju kao dio kompanije Agrokor, te s hrvatskim ambasadorom u BiH. Novalić je poručio da razloga za brigu nema, da Konzum nije kreditno zadužen, da ne duguje državi, već samo dobavljačima!

Riječ samo je najveći problem u svemu ovome, jer da premijer uopšte vodi brigu o ljudima u ovoj zemlji, ono samo bi trebalo biti zapravo i najveći problem. Jer dobavljači, odnosno oni koje Novalić oslovljava sa samo i jesu najveći gubitnici. Država uvijek pronađe način da naplati svoje dugove, a dobavljači bez pomoći države nemaju nikakvu šansu da prežive. Baš kao u slučaju Tuš.

Nesposobnost u baratanju riječima pokazao je i potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Bruno Bojić, koji je istakao „kako gašenje nekih prodavnica koje posluju neprofitabilno ne znači i zatvaranje radnih mjesta, jer će to dovesti do otvaranja novih radnih mjesta i novih investicija“. Još se nigdje u svijetu nije desio slučaj da je zatvaranje neprofitabilnih prodavnica dovelo do otvaranja novih radnih mjesta. Gospodin Bojić valjda nije imao vremena da nam objasni kako je to moguće. 

Slušajući Dodika, Novalića i Bojića čovjek može doći do zaključka da se u BiH zapravo desio pokušaj moždanog udara.


(Fena/Admir Oručević)