Na današnji dan prije 25 godina snage bosanskih Srba otvorile su logore Omarska, Keraterm i Trnopolje u Prijedoru kroz koje je prošlo na hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. 

Logor Trnopolje, koji se nalazio blizu željezničke stanice u Kozarcu, bio je nepoznat javnosti skoro tri mjeseca. Međutim, kada su britanski novinari uspjeli 5. avgusta doći do logora i poslati slike izgladnjelih logoraša u svijet, Evropa i svijet su tek onda počeli shvatati kakav rat se vodi u BiH. 

Slika logoraša Fikreta Alića, koji će  svijetu ostati upamćen kao čovjek iza žice, izazvala je zgražanje cijelog civilizovanog svijeta. Slika se pojavila čak i na naslovnici najpoznatijeg svjetskog magazina Timea. 

Iako je od uspostavljanja logora prošlo 25 godina, lokalne vlasti u Prijedoru još uvijek ne dozvoljavaju nekadašnjim logorašima na dostojanstven način obilježe mjesta stradanja. I to je ono što je najstrašnije u cijeloj priči. 

Prema zvaničnim podacima, kroz prijedorske logore smrti prošlo je oko 30.000 ljudi, a nezvanično se spominje i cifra od 40.000 ljudi. 

Za tri mjeseca prijedorske golgote, ubijeno je 3.176 ljudi, od čega 256 žena i 102 djece. 

Za razliku od broja ubijenih, broj silovanih djevojčica i žena nikada nije tačno utvrđen, a najgora situacija, kada su u pitanju silovanja, bila je u Keratermu. Oko 50.000 Bošnjaka i Hrvata je moralo napustiti svoje domove s prostora Prijedora, a mnogi dokumenti Haškog suda pokazuju da su zločini u Prijedoru dostigli karakter genocida. 

- Preuzimanje vlasti u opštini Prijedor bio je nezakoniti puč, planiran i koordiniran mjesecima, čiji je krajnji cilj bilo stvaranje čisto srpske opštine. Ti planovi se nikad nisu krili, a provedeni su koordiniranim djelovanjem policije, vojske i političara. Jedna od glavnih ličnosti je bio dr. Milomir Stakić koji je tada igrao vodeću ulogu u političkom životu općine. 

Ovako je Sudsko vijeće Haškog suda opisalo događaje u Prijedoru tokom izricanja presude Milomiru Stakiću, koji je za zločine u Prijedoru osuđen na 40 godina zatvora. 

Razlog, zašto je Prijedor već u prvim mjesecima rata u Bosni i Hercegovini doživio ovakve strahote, leži vjerovatno u činjenici da je Prijedor po popisu stanovništva iz 1991. godine imao 49.351 Bošnjaka, što je više Bošnjaka nego je živjelo, naprimjer, u Mostaru, Bihaću, Travniku i još nekim gradovima, pa se po "skraćenom postupku" morala izvršiti promjena etničkog sastava grada koji se nalazio na strateški izuzetno važnoj lokaciji za stvaranje etnički čiste Republike Srpske. 

U tome se kriju i razlozi zašto se ni 25 godina od otvaranja logora i početka stradanja ne dozvoljava postavljanje čak ni spomen obilježja koja bi svjedočila o stradanju ljudi u tom kraju Bosne i Hercegovine. 

Uprkos hiljadama stradalih u logorima u Prijedoru, duh Prijedorčana i vjera u zajednički život i bolju budućnost, nikada nisu ubijeni. To je najveća pobjeda koju su Prijedorčani ostvarili u ratnom i poratnom periodu. 

(Patria / Haris Ahbabović)