Priču su nedavno objavili i lokalni portali u Srednjoj Bosni.

“Nikola Barišić otputovao je u Travnik da bi donirao 3.000 eura bolnici koja ga je spasila, te kako bi pozdravio doktora koji mu je amputirao noge 1995. godine, nakon što je kao srpski vojnik nagazio na minu i devet dana proveo na planini čekajući smrt. Doktor Mirsad Granov s drugim članovima tog ratnog tima, doktorom Zlatanom Živanovićem i doktorom Zoranom Banjcem, toplo ga je dočekao i primio njegov poklon za opremu kao donaciju”, navodi se u tekstu “Balkan Insighta“.

Barišić se za vrijeme rata borio za takozvanu Srpsku Republiku Krajinu, i odbio se predati za vrijeme Operacije Oluja, pa je pobjegao pred Hrvatima. Odlučio je pješice otići u Srbiju preko bosanskih planina. Međutim, krajem augusta na planini Komar nagazio je na minu. Izgubio je stopalo i proveo je devet dana u napuštenoj kolibi u šumi samo pijući vodu.

Uskoro je naišla grupa vojnika Armije RBiH. Srbi i Bošnjaci u BiH su se nemilosrdno borili tokom rata, a posebno 1995. godine, do završetka rata Dejtonskim mirovnim sporazumom u novembru. Nešto prije pada tzv. Srpske Krajine, Srbi su počinili genocid u Srebrenici, u kojem je ubijen veliki broj Bošnjaka.

“Barišić je tada bio sama kost i koža, pa je sebi odlučio skratiti muke i dao je vojnicima do znanja da je u kolibi. Međutim, oni su ga odveli u bolnicu, gdje mu je dr. Granov prvo amputirao ranjenu nogu, a na početku novembra i drugu nogu, koja mu se smrzla dok je bio na planini. Granov je cijelo vrijeme pazio na njega, a na početku 1996. godine, nakon završetka rata, Barišić je otišao u Srbiju. Ipak, nije zaboravio na svoje spasitelje, piše “Balkan Insight“…

Danas Barišić živi u Batajnici pored Beograda, a najveća mu je želja bila ponovno vidjeti dr. Granova. To mu se ostvarilo krajem aprila, kada je Granov doputovao u Beograd na kongres. Lokalne novine organizovale su im susret u restoranu u Novom Sadu. Granov je doveo ženu i dva najbolja prijatelja, razmjenjivali su priče iz rata, a Barišić je na kraju ponovno posjetio i bolnicu u Travniku, “mjesto svog drugoga rođenja”.

Zaključio je da je u ratu “svako gubitnik, jer obični čovjek ne želi rat”, piše Spaić.


(Admir Oručević)