Prijavljena lica su osumnjičena da su u periodu od maja do avgusta 1992. godine protjerala nekoliko stotina Bošnjaka iz dobojskog sela Bukovačke Čivčije (Čivčije Bukovičke), ubila jednog pripadnika Zbora narodne garde, pljačkala civile, kao i zlostavljala i mučila civile zatvorene u Okružnom zatvoru u Doboju.

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu od marta 2016. godine vodi se postupak protiv Dušana Vukovića, tada stražara Okružnog zatvora u Doboju, zbog mučenja više zatočenih lica tokom 1992. i 1993. godine, od kojih je jedno preminulo od posljedica fizičkog zlostavljanja. Ovim postupkom nisu obuhvaćena druga lica odgovorna za zločine počinjene kako u zatvoru u Doboju, tako i u samom gradu tokom trajanja sukoba.

Mada TRZ u optužnici navodi da su pripadnici „Crvenih beretki“ izvršili zločine u Okružnom zatvoru u Doboju, u njoj se netačno ističe da je njihov identitet nepoznat. Zločini Crvenih beretki u Doboju, pa i u dobojskom zatvoru su, naime, opisani u presudi MKSJ u predmetu Stanišić i Simatović (posebno na str. 265 i dalje), a glavni osumnjičeni za te zločine su u njoj i identifikovani.

Iako TRZ Srbije u svojoj optužnici pominje „Crvene beretke“ – jedinicu Resora državne bezbjednosti Republike Srbije – ono u istoj optužnici sukob u BiH označava kao unutrašnji sukob, čime zapravo govori da u tom ratu nije učestvovala nijedna druga država, pa ni Srbija.

FHP stoga smatra da je riječ ili o teškom nemaru TRZ-a, ili o svjesnom odbijanju da se optuže osumnjičeni pripadnici „Crvenih beretki“.

Do danas pred srbijanskim sudom nije procesuiran ni jedan pripadnik „Crvenih beretki“ za zločine počinjene tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Zbog toga FHP poziva TRZ da istraži navode iz podnijete krivične prijave, da odgovorne procesuira, te da žrtvama poslije 25 godina omogući pravo na istinu.

Prošle sedmice je agencija Patria pisala upravo o Radojici Božoviću u kontekstu njegovog eventualnog dolaska u Sarajevo 29. juna kada Željezničar igra utakmicu Evropske lige protiv crnogorske Zete, čiji je Božović vlasnik.

Pukovnik Božović je u svijetu nogometa poznat još od 1996., kada je preuzeo rukovođenje Zetom i za nekoliko sezona napravio čudo sa malim klubom iz predgrađa Podgorice.

Uspjeh i plasman u evropske kupove pratile su kontroverzne priče o Božovićevom teroru prema sudijama i protivničkim igračima, na stadionu „Trešnjica”.

Nakon toga je počeo da se pojavljuje na utakmicama beogradske Crvene Zvezde, a prije toga je bio vezivan za rukovodstvo Partizana. Kontakti sa velikim klubovima bili su zbog prodaje fudbalera i za Božovićevo ime se vezuje nekoliko milionskih transfera.

Božović je svojevremeno bio u dobrim odnosima sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem, ali je raskol nastao u vrijeme referenduma o nezavisnosti Crne Gore. Iz crnogorskog nogometa je otišao 2009. godine nakon što je suspendovan zbog prijetnji sudijama.

Fudbalski klub Zeta kažnjen je u aprilu ove godine oduzimanjem tri boda, jer je Radojici Božoviću dozvolio ulazak u službene prostorije sudija nakon meča sa Rudarom, odlučila je Disciplinska komisija Fudbalskog saveza Crne Gore.

U vrijeme državne zajednice Srbije i Crne Gore Radojica Rajo Božović važio je za vrlo uticajnog nogometnog čelnika. U to vrijeme igrači Zete bili su veoma zastupljeni u svim državnim selekcijama, a na njihovoj prodaji Božović je kasnije finansijski profitirao.

Već nekoliko godina zajedno sa bivšim igračem Crvene zvezde Ivanom Adžićem vodi menadžersku agenciju koja pretežno zastupa igrače iz Srbije i Crne Gore. Njegovi najvrijedniji eksponati su Petar Škuletić, bivši napadač Zete, Partizanana, Lokomotiva iz Moskve, a sada člana turskog Gençlerbirliğia, te i Marko Vešović nekadašnji igrač igrač podgoričke Budućnosti, Crvene zvezde, Torina i Rijeke.

Interesantna je i Božovićeva uloga u ratu u BiH.

Prvi put se njegovo ime pominje u dešavanjima iz 1994. godine, kada su srpske snage, potpomognute vojskom Fikreta Abdića, krenule u ofanzivu na Bihać.Polovicom oktobra 1994. godine Slobodan Milošević je Abdiću, uz prisustvo šefa srbijanske tajne službe Jovice Stanišića, komandanta Jedinice za specijalne operacije MUP Srbije Crvene beretke Franka Simatovića, načelnika Generalštaba VJ Momčila Perišića i bivšeg zapovjednika Vojske Srpske krajine Mileta Novakovića, obećao osnivanje vojno-policijske OG PAUK.

Pukovnik Božović je pored nadimka Kobac imao i nadimak Beli puh (vozio je džip marke Puch). Tokom ratnih godina Božović je operirao i u Doboju u kojem je u to vrijeme predsjednik kriznog štaba bio nekadašnji član Predsjedništva BiH Borislav Paravac.

Teško je očekivati da ćemo u svečanoj loži stadiona Grbavica vidjeti čovjeka koji je svoju biografiju pokušao da ”ispegla” u fudbalu. Bilo je takvih slučaja i u Bosni i Hercegovini, a posljednji je Zlatan Mijo Jelić, koji se zbog ratnih aferima, morao skloniti u Hrvatsku kako ne bi odgovarao pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

O Božoviću i njegovom zločinačkom angažmanu u Crvenim beretkama u nekoliko navrata se govorilo i u sudnicama Haškog tribunala, ali nikad nije podignuta optužnica za ulogu u ratnim sukobima početkom devedesetih godina.


(Patria)