Koordinatorica projekta i vanredna profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta UNSA Lejla Kafedžić kaže Feni da bi tako od oktobra ove godine trebalo da bude realizirana razmjena studenata s invaliditetom iz triju država, a pritom bi za njih bilo omogućeno da izvode praksu u nekoj od firmi ili kompanija u trajanju od dva mjeseca.     

- U projektu razmjene (praksa) sudjeluju 32 studenta s invaliditetom iz triju država. Zasad je određeno da se praksa realizira u tri perioda (oktobar - novembar, februar - mart i april - maj), s tim što bi najviše studenata trebao realizirati praksu u prvom terminu. UNSA bi, prema planu, trebala osigurati odlazak na razmjenu pet studenata s invaliditetom, a istovremeno na naš univerzitet dolaze četiri studenta iz druge dvije države - kaže ona.

Na info danu, koji je održan prošlog mjeseca, studenti s invaliditetom informirani su o tome, ali Kafedžić kaže da organizator nije u potpunosti zadovoljan odzivom. Obavještenja su poslana na email adrese 69 studenata s invaliditetom, koliko ih je registrirano na UNSA, od toga ih se sedam prijavilo za sudjelovanje na info danu, a samo dvije studentice su i sudjelovale.         

- I to govori o potrebi osnaživanja osoba s invaliditetom da se, bez obzira na ranija iskustva (često negativna) i predrasude u društvu, uključe u aktivnosti i iskoriste prilike koje im se nude. Posljedica je to i toga da društvo šalje, direktno ili indirektno, previše negativnih poruka osobama s invaliditetom da nisu dovoljno vrijedne, kompetentne, ne mogu ili ne treba da se uključuju u svakodnevne tokove - ističe.

Naglašava da ima i pozitivnih primjera odnosa prema osobama s invaliditetom, iako to ne bi smjeli biti samo primjeri dobre prakse, već standard.

Profesorica Kafedžić kaže da će, bez obzira na slab odziv, i dalje pozivati studente da iskoriste priliku koja im se pruža putem tog projekta.

- Studenti s invaliditetom imat će mentora angažiranog na univerzitetu na koji dolaze, a i radno mjesto će biti prilagođeno njihovim potrebama i mogućnostima - naglasila je.                  

Tim projektom želi se poboljšati položaj osoba s invaliditetom za koje je, po mišljenju profesorice Kafedžić, generalno u BiH sve ograničeno, nije prilagođeno njihovim mogućnostima i potrebama.

- Postoje arhitektonske, komunikacijske i mentalne barijere koje direktno ili indirektno utječu na sudjelovanje i prihvaćenost osoba s invaliditetom u društvu - ističe.  

Kafedžić kaže da su slična iskustva i drugih država sudionica projekta, mada su udruženja koja okupljaju osobe s invaliditetom bolje pozicionirana u društvu.    

Projekt nazvan "Tranzicija studenata s invaliditetom od visokog obrazovanja do tržišta rada u Srbiji, BiH i Crnoj Gori" realizira se od 15. oktobra 2015. godine, a trajat će do 14. oktobra 2018. Partneri u projektu su visokoškolske ustanove, nevladine organizacije koje podržavaju osobe s invaliditetom i poslodavci, a u Srbiji i Crnoj Gori su to i zavodi za zapošljavanje. Konzorcij Projekta čine 23 partnera iz sedam država (BiH, Srbija, Crna Gora, Slovenija, Grčka, Poljska i Njemačka).

Profesorica Kafedžić kaže da je obuka važan segment tog projekta jer omogućava, kako osnaživanje i podučavanje studenata s invaliditetom, tako i senzibiliziranje poslodavaca da shvate da je uredu zaposliti osobu s invaliditetom, kao i bilo koju drugu osobu jer i među osobama s invaliditetom (kao i u cjelokupnoj populaciji) postoje osobe različitih osobnih karakteristika odnosno sposobniji i manje sposobni pojedinci, zainteresirani i manje zainteresirani, motiviraniji i manje motivirani.

- Osobama s invaliditetom nekad je dovoljno samo osigurati prilagođeno radno mjesto da bi pokazali znanje i vještine, odnosno kompetentnost za obavljanje određenog posla. To ne smije biti razlog da se tretiraju kao manje konkurentni i/ili kompetentni. Bitno je i istaknuti da diskriminacija osoba s invaliditetom nije samo neetička već i nepravedna, predstavlja značajan gubitak ljudskog potencijala, te kršenje osnovnih ljudskih prava - naglasila je.  

Istraživanja među poslodavcima pokazala su da su osobe s invaliditetom lojalni radnici, rjeđe izostaju s posla i duže se zadržavaju na jednom radnom mjestu. Često angažmanom podižu radni moral u organizaciji, motivirajući ostale zaposlene da se više zalažu i budu inicijativniji. Predrasude, strahovi i nesigurnosti u zapošljavanje osoba s invaliditetom često proizlaze iz nerazvijene svijesti i manjka znanja i iskustva.

Kroz proces informiranja i učenja poslodavci će biti spremniji kreirati adekvatna radna mjesta. Univerziteti bi trebali pružiti veću podršku studentima s invaliditetom radi njihove kvalitetne pripreme za izazove u procesu traženja posla, povezati se s poslodavcima i učiniti da studenti budu konkurentniji na tržištu rada.

Kroz aktivnosti Projekta urađen je i Vodič za poslodavce koji, kako je pokazalo istraživanje, uglavnom izražavaju bojazan da osobe s invaliditetom nisu dovoljno kompetentne i da neće moći odgovoriti potrebama radnog mjesta, ali da ni oni ne znaju na koji način da komuniciraju s osobama s invaliditetom.

U toku je kreiranje materijala i za obuku akademskog osoblja što bi osiguralo informiranje, osnaživanje i podučavanje nastavnika i saradnika radi kreiranja okruženja koje podržava učenje i sudjelovanje svih studenata, ali i pomoglo u razvijanju određenih kompetencija kod studenata s invaliditetom (naglasak je na generičkim/prenosivim kompetencijama). 

Lejla Kafedžić je profesorica specijalne pedagogije. Uglavnom se određivala kao disciplina pedagogije koja se bavi odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom osoba s invaliditetom, a sad se njeno djelovanje proširuje na sve osobe koje trebaju trenutnu ili trajnu posebnu pomoć i/ili podršku da bi im se osiguralo učenje, učešće i kvalitetno obrazovanje.

- Tako se specijalna pedagogija bavi i pitanjima odgoja i obrazovanja osoba koje su iznad prosjeka, onima koji su nadareni i/ili talentirani. Nažalost, kao što se malo bavimo osobama s invaliditetom, tako se malo bavimo i onima koji su iznatprosječni. To dijete se, također, ne uklapa u prosjek koji je neko pretpostavio i često postaje obilježeno kao «problem dijete» zato što mu je dosadno na nastavi, nastavnik ne dozvoljava da iskaže posebnost i kreativnost, ne dobiva adekvatan pristup i slično - ističe.           

I tu je prvi korak mijenjanje svijesti o tim osobama, ali i stvaranja okoline u kojoj će moći razvijati svoje potencijale. To, kaže prof. Kafedžić, prvenstveno znači kvalitetnu pedagošku opservaciju djece i primjeren odgoj i obrazovanje što podrazumijeva obogaćivanje nastave i prilagođavanje pojedincu koji može više i drugačije.

Profesorica Kafedžić kaže da je profesionalno, ali i lično smeta to što se inkluzivno obrazovanje vezuje isključivo za djecu s teškoćama u razvoju i time prave brojne opstrukcije u razvoju te filozofije zasnovane na ostvarivanju ljudskih prava, a to je zapravo kvalitetno obrazovanje za sve.

- To znači prepoznavanje i adekvatno odgovaranje na različite potrebe djece, odnosno da se djetetu osigura lupa ako ima oštećenje vida, da se osigura asistent u nastavi ako mu je potreban, ali i da se omogući i šire i dublje obrađen sadržaj ako je to potrebno. Sistem podrške potreban je i za dijete koje ne govori jezik lokalne zajednice, a inkluzivna škola je i ona škola u kojoj se dijete osjeća sigurno - kazala je.

(FENA/Merima Druškić)