Prije da je Dodik mislio na broj Srba koji svakodnevno dolaze u Sarajevo na posao u institucije i kompanije iz Istočnog Sarajeva, Pala, Sokoca i drugih mjesta jer ta brojka se kreće oko 1.500. To bi značilo da Dodik ne priznaje sarajevske Srbe, a pogotovo ne one koji su branili grad od srpskog agresora i koji se nisu povinovali pozivima Krajišnika i Karadžića da napuste Sarajevo.

Ne treba zaboraviti da su dijelovi općina Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad odvojeni i pripadaju RS-u. Na tom prostoru i Istočnom Sarajevu koje prirodno gravitira Sarajevu prema posljednjim podacima živi nešto više od 61.000 stanovnika.

Istina je da je 1991. godine u Sarajevu i okolini živjelo 150.000 Srba, ali je tada bilo 527.049 stanovnika. Mnogo njih napustilo je Sarajevo kao i Bošnjaci, Hrvati i drugi. Bilo je bitno sačuvati živu glavu. Svjestan je Dodik da njegova matematika neme veze sa zdravim razumom, ali tri puta izgovorena laž nekome će postati istina. A izbori se bliže.

Isto tako, mogli bismo nabrajati mjesta poput Srebrenice, Prijedora, Banja Luke, gdje su Bošnjaci 1991. godine bili brojni, a danas je to daleko od nekadašnjeg broja. Uzet ćemo primjer Banja Luke gdje po popisu iz 2013. živi 7.680 Bošnjaka. Prema popisu iz 1991. bilo ih je 28.500.

O kakvoj “ugroženosti” Srba u Sarajevu se radi pokazuje i podatak da su od 75 institucija BiH (agencije, instituti, ministarstva, službe) čelne pozicije prije godinu zauzimali Bošnjaci (28), Srbi (21), Hrvati (18 i to većinom finansijska vertikala), u šest institucija je princip rotacije (Predsjedništvo BiH, PS BiH), a u dvije institucije bili su iz reda Ostalih.  

Dat ćemo i pojedinačan primjer. U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) od 725 uposlenih 317 je Bošnjaka, 285 Srba, 117 Hrvata i troje Ostalih. Na rukovodećim pozicijama su 22 Srbina, 16 Bošnjaka, i 11 Hrvata.

(NAP/Merima Druškić)