Ovom Deklaracijom pozivamo na priznanje naziva bosanskog jezika kao maternjeg jezika Bošnjaka i srpskog jezika kao maternjeg jezika Srba, te pozivamo na njihovu ravnopravnu upotrebu, zaštitu i uključivanje u sistem obrazovanja.

Neka ovo bude temelj dijaloga o zaštiti kulturnog identieta, te pozivam predsjednika Aleksandra Vučića da ne nasjeda na provokacije Milorada Dodika i njegove „memorandume“ koji mu samo služe za spas od političkog poraza.

Vrijeme je da zajednički istaknemo spremnost na borbu za očuvanje ćirilice i latinice kao dva pisma koja pripadaju bosanskom i srpskom jeziku, te tražimo od nadležnih institucija potpuno uvažavanje njihove ravnopravnosti, položaja te historijskog i kulturnog značaja za Bošnjake, Srbe, ali i sve druge građane ove dvije zemlje.

Posebno pozivamo na osiguranje finansijskih sredstava i svih drugih oblika pomoći za zaštitu bosanskog i srpskog jezika u dijelovima ove dvije zemlje, gdje Bošnjaci ili Srbi čine brojno manjinsko stanovništvo. Moramo razmišljati o svemu šta treba preduzeti za zaštitu srpskog jezika na području entiteta Federacija BiH, te zaštitu bosanskog jezika na području entiteta Republika Srpska i na području regije Sandžak u Srbiji.

Neka naše razlike budu ono što donosimo kao vrijednost u međuetničkom dijalogu, a naše sličnosti prilike za vraćanje povjerenja u izgradnju dobrih komšijskih odnosa na Balkanu. Čuvajući bosanski i srpski jezik, svjesni da smo se međusobno dobro razumjeli svaki put kada smo istinski htjeli razgovarati, mi pokazujemo uvažavanje jednih prema drugima i stvaramo temelje za mirnu i prosperitetnu budućnost – zaključio je Ćamil Duraković.


(Patria/Admir Oručević)