U Varešu, gradiću u srcu Bosne, opkoljenom planinama, života kao da ni nema. Nekada bogato rudarsko i željezarsko mjesto ponovo živne sredinom septembra. Ožive ga mladost i klasična muzika.

Andrea Nikolić živi u Beču. Mlada je violinistica, članica bečkog Wien International Soloists Ensemble (WISE). Dovršava svoj drugi magistarski i uporedo i doktorski studij violine u glavnom gradu Austrije. Uspješno gradi i karijeru sa svojim ansamblom, ali i kao solistica. U vrijeme kada mladi sve više i sve odlučnije napuštaju BiH, Andrea se vraća svojim korijenima.

Gradu iz kojeg potiče, Varešu, htjela se odužiti, pomoći mu da bar na nekoliko dana izađe iz letargije koja u njemu traje još od kraja posljednjeg rata. Radi to kako najbolje zna – muzikom. “Nekako, moja životna misija, kao umjetnice ili izvođača, violinistice je uvijek bila ta da klasičnu glazbu približim ljudima, da se deelitizira i demistificira i da kroz ono što ja radim pokušam nešto promijeniti u svijesti ljudi i da nekako tim univerzalnim jezikom glazbe doprem ne samo do ljudskih srca, već i da aktivno utječem na promjenu razmišljanja o umjetnosti i o važnosti obrazovanja i važnosti aktivnog sudjelovanja u društvu danas”, kaže Andrea za “Deutsche Welle“.


Andrea je umjetnička direktorica muzičkog festivala Vareš Classic Festival – VaClaF, koji se već petu godinu, od 14. do 24. septembra priređuje u jednoj od najstarijih očuvanih srednjevjekovnih crkava u BiH, u Staroj crkvi u Varešu. Festival, na kojem bi pozavidjele i europske prijestolnice kulture, u Vareš dovede mlade, ali već etablirane muzičare iz Europe, kao i brojne kompozitore suvremene klasične muzike. Osim muzike, VaClaF propagira i mlade likovne umjetnike, čija djela nastala u Likovnoj koloniji u Varešu, krase zidove crkve u kojoj se izvode koncerti i muzički recitali.

Ideja za festival nastala je, kako kaže Andrea, još 2009. godine, kada je sa obiteljskim prijateljem, inače predsjednikom vareške kulturne Udruge Milo Cipra, Petrom Jelićem, putovala u Zagreb, gdje je tada studirala violinu. “Spontano smo došli na ideju da organiziramo koncert klasične glazbe u Staroj crkvi u Varešu. Moje dvije sestre i ja smo svirale, njegova djeca su svirala, što je bilo dovoljno za početak”, prisjeća se Andrea. Kaže kako je prvi koncert, održan na Miholje 2009. godine, upravo u staroj crkvi Sv. Mihovila, “nevjerovatno uspješno odjeknuo”, nastavio se održavati i u narednim godinama. Andrea potom preuzima inicijativu i već 2013. nastaje VaClaF.

Ljudi “gladni” kulture

Početna skepsa, da repertoar popularne klasične muzike, pomiješan sa najnovijim djelima suvremenih kompozitora, neće zaintrigirati Varešake, nestala je s prvim koncertima. “Odziv publike je divan, možda čak nevjerovatan za jednu ovako malu sredinu,” kaže Andrea i pojašnjava: “U župnu crkvu u Varešu stane do 400 ljudi, što je jedan zavidan koncertni prostor, koji se ni u nekim velikim gradovima ne popuni tako lako, što je zapravo pokazatelj koliko sam u pravu bila kad sam rekla da su ljudi gladni kulture”.



Ljudi su, naglašava Andrea, željni i lijepe umjetnosti “koja im pruža jedan osjećaj cijenjenosti i poštovanja na baš prekrasnoj ljudskoj razini”. Osim toga, muzika je bitna i za povezivanje ljudi, posebno imajući u vidu nemile događaje i sukobe koji su obilježili povijest Vareša tokom rata od 1992. – 1995. godine. “Glazba kao univerzalan jezik apsolutne jeste sredstvo povezivanja, pogotovo klasična glazba… kao i umjetnost općenito – najbolji način povezivanja ljudi, ali i kritike društva, jer nije lijepo sve što je oku ugodno i što zadovoljava neke naše taštine, već moramo otvoreno razgovarati i kritizirati ono što nije u redu ili što smo pogriješili, da se ne bi ponovo dogodilo”.

Svjetske praizvedbe u Varešu

U želji da Vareš oživi, jer VaClaF osim domaćih posjetitelja u gradić sve više privlači i strane turiste, koji osim u muzici mogu uživati u prirodnim ljepotama kraja, Andrea već petu godinu na festivalu okuplja zvučna imena svjetske muzike. “Bio je tu i Andrej Bielow, svjetska violinistička zvijezda, kompozitorice, kao što je ove godine Isidora Žebeljan ili Aleksandra Vrebalov, koje su svoje ime izgradile kroz Berlinsku filharmoniju, u New Yorku ili San Francisku, Aleksandra sa čuvenim Kronos kvartetom”, kaže Andrea. Osim stranih umjetnika, naglašava ona, festival dodatno afirmira i domaće orkestre, pa na ovogodišnjem VaClaF-u sviraju i gudački orkestar Banjalučke filharmonije, kao i gudački orkestar Muzičke akademije u Sarajevu. I sam naziv ovogodišnjeg VaClaF-a prenosi tu simboliku – Zajedno / Zussamen / Together.

Cilj festivala, između ostalog, kako kaže Andrea, je bio krenuti od Vareša, “znači da Vareš ima svoju scenu, da gradi svoj podmladak, da se ovdje razvije nešto za ljude koji žive u Varešu… da ovdje obrazujemo podmladak i da povezujemo muzičare unutar BiH kojima kronično nedostaje scena i koji osim jednog profesionalnog orkestra u zemlji, koji ima koncertnu sezonu, a svira i balete i opere i sve moguće što se god događa, jednostavno ne nudi mogućnosti da se mladi muzičari razviju”. “Moramo svi zajedno u svim sferama ove naše profesije raditi na tome da umjetnost bude društveno relevantna”, zaključuje Andrea.

Vrijednost festivala, srećom, prepoznala je i lokalna vlast koja pomaže organiziranje I održavanje festivala, kao I Ministarstvo vanjskih poslova Austrije, koje je također prepoznalo pravu vrijednost VaClaF-a, te ga, putem Ambasade u Sarajevu, pomaže od 2015. godine.

Iskrena, nepretenciozna publika

Mladi holandski čelist Bas Jacob Louis Jongen učesnik je VaClaF-a od samog starta, a Andreu poznaje već 10 godina. “Ovo je svojevrsna Andreina umjetnička beba i prisustvujem njenom razvoju od početka i vidim kako izrasta u međunarodni događaj, a ne radi se o samo jednom događaju, već o nečemu što stavlja Vareš na mapu. Ovo je zaista specijalni projekat i nema baš mnogo ljudi koji imaju snagu, energiju ili umjetničku viziju da naprave mogućim ovakav izazovan projekat u ovom mjestu”, kaže Jongen za “Deutsche Welle”


Svirati u Varešu, dodaje, za njega predstavlja poseban izazov. “Ono što smo mi iskusili ovdje je zapravo najbolja reakcija koju možete dobiti od publike. Oni uopće nisu pretenciozni, ne prave se da sve znaju bolje od vas, što je ponekad slučaj u Beču, jednostavno su otvoreni prema svemu, čak iako imaju rijedak kontakt s muzikom koju mi ovdje izvodimo”. Iznenađen je kaže, kako publika iskreno i otvoreno reagira na sve, bez obzira da li se radi o klasičnoj muzici “za milione” ili najsvježijim kompozicijama suvremenih umjetnika. “Publika reagira na sve što mi sviramo sa takvom otvorenošću, da vas zaista podsjete zbog čega ste htjeli postati muzičar, jer ne radi se o tome da se reklamirate, već o direktnoj konverzaciji sa publikom i to jezikom koji ne koristi riječi, već čistu ekspresiju”, kaže Jongen.

Vareš i BiH u pozitivnom svjetlu

U organizaciji festivala, ali i nastupima, Andrei pomaže i mlađa sestra Ivana, također bečka studentica, koja je, međutim, violinu zamijenila oboom. Treća sestra je također aktivno svirala, no odlučila je krenuti drugim putevima, pa na Oxfordu studira filozofiju I politologiju. “Ipak, u svemu smo zajedno, jedna drugu podržavamo i, naravno, ostajemo vjerne svome kraju”, kaže Ivana.

Sestre Andrea i Ivana nadaju se da će festival dalje rasti i razvijati se, a i Vareš s njim. “Vareš je neki prirodni odabir da dođem i da tu tako nešto pokrenem, jer je to bilo pitanje i mog vlastitog identiteta, nečega što meni Vareš osobno znači, možda neka dječija nostalgija i naivnost, ali ja u tu svoju viziju i dan danas baš jako vjerujem… Vareš ima toliko potencijala… što definitivno treba pokazati svijetu i pokazati čitav ovaj kraj i našu zemlju u takvom jednom pozitivnom svjetlu”, zaključuje Andrea.


(Admir Oručević)