Govorio je i o tome - kako su osuđeni ratni zločinci postali nacionalni heroji.

"Za mene nisu heroji. Ti ljudi koji takve ljude, koji su osuđeni - očito da je onda da su onda oni sebe poistovjetili s njima. To je zarazno. To ne vodi dobru. Moramo se boriti da se istina iznese, da budu maksimalno jasne i crne i bijele figure. Bojim se da ima kuma i kumova koji su tu."

O činu samoubisva Slobodana Praljka je kazao:

"Žao mi je svakog čovjeka koji dođe u takvu sitauciju da diže ruku na sebe. Najnovija tumačenja u katoličkoj moralci da takvi ljudi nisu dovoljno svjesni svojih poteza u datom momentu, nisu uračunljivi. Što je prethodilo događaju, šta se u nutrini čovjeka dešavalo, koliko je tražio on kao čovjek izlaz iz tjeskobne situacije - Bog samo zna".

"Žalosno je da do toga dolazi. Pokazao je na određeni način kukavičluk prema životu. Ne možemo to odobravati, da diže ruku ni na čiji život, pa i na svoj. Ne znam koliko je bio vjernik i kršćanin. Bog da se smiluje njegovoj duši", kazao je.

A da li u BiH mogu zajedno živjeti svi narodi, složno - ili?

"Zaveden čovjek, nedobronamjeran, koji je rob uskogrudnosti može govoriti da ovdje ljudi ne mogu živjeti zajedno. Nismo mi toliko bijedni i primitivni da budemo takvi. Kada bi se dozvolilo narodima da nađu suživot, oni su ga našli. kad je bilo zavadi pa vladoj i to su uspjeli. Treba reći popu pop, bobu bob. Zločini su se događali. Glavni krivci nisu bili prozvani i osuđeni, nego samo izvođači radova. To je manipulacija sa istnom. Bog nas je stvorio - kao kapljice iz istog izvora. Svi se pozivamo na istog Boga koji nas je sve iste stvorio. Bog želi da živimo zajedno. Zato ja ne mogu prihvatiti ovozemaljske bogove koji kažu da ne možemo", izjavio je biskup Franjo Komarica.


(Admir Oručević)