Javnost i posebno politike u nama susjednim državama su histerično odbijale krivicu. Sjetimo se: Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju o Srebrenici. Bila je to isprazna izjava, kojom se samo ispunjavala jednako prazna forma za odnos prema najstrašnijim zločinima genocoda. Sabor Republike Hrvatske usvojio je Dekalaraciju o Domovinskom ratu u kojoj nikada nije priznao ulogu Hrvatske u BiH. Posljedice će biti ozbiljne. Republika Srpska i Herceg-Bosna dugoročno dolaze u pitanje i vjerovatno nestanak. Upravo zbog presuda Tribunala promjena suštine BiH dogodit će se iz temelja. Mi moramo vjerovati u principe međunarodne pravde.

Ali i čuvati obraz Bosne i Hercegovine. Ako u Tribunalu u Hagu Ratko Mladić i Radovan Karadžić kažu da su ratovali i ubijali bošnjačke teroriste u Srebrenici , to je već ozbiljna bolest. Slično su govorili i osuđeni hrvatski oficiri i političari: Terorizam je izvučen iz podruma napunjenog bošnjačkim kosturima.

Ali, može se zamisliti da bi bio jedini efikasni paravan za presude zločincima iz nama susjednih država. Već dvije godine slušamo hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović kako Bošnjake optužuje za terorizam, kako pravi konstrukcije i izmišljotine o navodnoj islamskoj opasnosti u BiH, kako stostruko uvećava brojke neophodne za što efikasnije klevete ove države.

Jednako tako i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije ne prestaje govoriti o terorizmu u Bošnjaka. Sjetimo se režiranog napada na Vučića u Potočarima. Niko više i ne spominje nesretne inspektore MUP-a Srbije koji su tu lažnu konstrukciju razotkrili i doživjeli strašan progon.

Šta ova vlast čini da se osigura ako srpska i hrvatska politika krenu sa predsjedničkih riječi na konstruktivna nedjela? Dakle, šta će ova vlast preduzeti da praznična okupljanja ne budu zloupotrebljena? Šta će za Novu godinu i predstojeće vjerske praznike uraditi ljudi koji čuvaju našu sigurnost? Srbija će uskoro morati usvojiti sasvim drugačiju deklaraciju od one isprazne izjave iz vremena vlasti Borisa Tadića. Morat će jasno i glasno osuditi zločine koje je napravio režim Slobodana Miloševića, a onda priznati i zločin genocida u Srebrenici.

Naravno, sačekat će se pravosnažne presude u nasljedniku Tribunala, Mehanizmu za međunarodne krivične sudove (MMKS). Hrvatski Sabor mora usvojiti sasvim drugačiju deklaraciju o Domovinskom ratu, priznati agresiju i zločine počinjene nad Bošnjacima u BiH od režima Franje Tuđmana. Sudske odluke Tribunala će se morati ispoštovati do kraja precizno i jasno.

Ako je neko u Srbiji i Hrvatskoj mislio da može preskočiti presude Tribunala i prebrisati ih tradicionalnim balkanskim lažima, vara se. Ovo privremeno zatišje je prostor ostavljen za presabiranje naših komšija i susjeda. Ovaj stampedo u hapšenju svih Bošnjaka koji su počinili zločine, samo je uvod u ono što slijedi sa RS-om i Herceg-Bosnom. Historija Bošnjaka nije poznavala terorizam i podlo podmetanje naprava za ubijanje nevinih. Šta god se dogodi terorizam je, prije svega, ključni neprijatelj Bošnjaka.

Jednako tako, Bosna i Hercegovina se mora čuvati ubacivanja terorističkog smeća od svojih susjeda. Nema normalnog patriote ove zemlje koji nije osjetio stid nakon napada na Ambasadu SAD prije sedam godina. Malo ko se tada bavio suštinom.

Terorist Mevlid Jašarević je ušao 28. oktobra 2011. ujutro iz Srbije u BiH, a već popodne napao na Američku ambasadu u Sarajevu. Jašareviću je, kao maloljetnom, 2005. godine suđeno u Austriji za krivično djelo razbojništva. Osuđen je na tri godine zatvora, a potom je protjeran u Srbiju gdje je rođen i gdje je živio. Zna se da je, ukupno, samo par mjeseci proveo u BiH. Ključni teret je ona onima koji štite sigurnost ove države.


(NAP/Alen Avdić)