Ističe da na drugoj strani, "ono što bismo mogli nazvati bošnjačkim političkim korpusom djeluje čak autodestrukcijski jer se te partije, s većinskim bošnjačkim članstvom, mrve, fragmentiraju se, rastaču, u međusobnim su sukobima, a sve to u vrijeme koje je nesumnjivo odsudno za BiH".

- Gotovo je nevjerovatna ta sinhronizacija destrukcije – kaže profesor Duraković u komentaru za novinsku agenciju Patria.

Na dalje profesor Duraković ističe da koliko zna građanstvo se gotovo očajnički uzda u državničku zrelost i patriotsku odgovornost onoga što se uslovno zove ljevicom, građanskim strankama, patriotskim blokom i slično.

- Dugo već govorim kako se plašim da bi ta realna pozitivna opcija mogla biti osujećena ličnim sujetama partijskih lidera, partijskim kalkulacijama o raspodjeli „izbornog političkog plijena“ i sl. Apsolutni uvjet uspjeha jest da državni interes pretpostave svakom drugom interesu. To znači, ukoliko je neka „lijeva“ partija, ili „građanska“, u procesu međusobnog ujedinjavanja u stanju žrtvovati, osujetiti ujedinjenje, zajedničku političku akciju, ustrajavajući na nekom svom zahtjevu bez kojeg se ipak može jedinstveno djelovati, onda takvo ponašanje nije izraz pune svijesti o značaju trenutka i zajedničke akcije. Treba odustati od onoga što može osujetiti takvu akciju: ona je nezamjenljivo i neizostavno važna – mišljenja je profesor Duraković.

U tom kontekstu, dodaje Duraković, već je izjavljivao da bi bilo dobro da Komšić, čiji patriotizam, kako ističe, zaista cijeni, odustane od kandidature za člana Predsjedništva, sada utoliko prije ukoliko je stav „partija posestrima“ da se ne kandidira nijedan aktualni predsjednik političkih partija.

- Istovremeno, uvjeren sam da je odveć radikalno u datim okolnostima zahtijevati da se političke partije „odreknu i svoga imena“. To je prejak zahtjev sada, on može doći nekada kasnije. Utapanje svih partija u jednu, s jedinstvenim novim imenom, nije nužan uslov – ponavljam: u ovom času – jer se izbori približavaju a među parijama tenzije jačaju umjesto da se smanjuju.
Treba tražiti, i nije ga teško naći, drugi model zajedništva, istrajavati na zajedničkoj političkoj platformi a ne na doslovnom gašenju dosadašnjih partija (njihovom preimenovanju) ukoliko neke zaista nisu u stanju pristati na to. Treba tu više pragmatizma, valjane procjene realnosti, jer je previsoka cijena koja se može platiti gubitkom i ove šanse za zaokret na političkoj sceni BiH – zaključuje profesor Duraković, piše Patria.

 (NAP/Amila Alijagić)