Na današnji datum 1993. godine medicinar Suljo Čakanović pružao je pomoć ranjenicima na igralištu ispred osnovne i srednje škole u Srebrenici.

- Srebrenica je bila puna izbjeglog stanovništva i bili su popunjeni smještajni kapaciteti u društvenim objektima. Dani su bili teški, opći haos, a područje grada je bilo dosta granatirano. Djeca se nisu na to obazirala, započela su svoje igre na školskom igralištu, nažalost mnogi su tu ubijeni od granata - kazao je Feni Čakanović.

Čakanović podsjeća na današnji datum, prisjeća se detalja kada se desio masakr i kakav je prizor zatekao na igralištu.

- Krenuo sam do Bolnice da pomogne kolegama, jer sam znao da ima mnogo ranjenih. Nedaleko od igrališta sam čuo da su ispaljene granate i nisam obraćao pažnju puno na njih, jer je to bila svakodnevnica našeg života. Međutim, nakon što sam čuo eksploziju granate na igralištu i sam sam zalegao da se zaštitim od gelera. Brzo sam shvatio da su u blizini pale i druge granate, a kada sam se pridigao, vidio sam užas, izmasakriran ogroman broj ljudi na igralištu. Potrčao sam da pomognem djeci i njihovim najbližim, ali ne znaš gdje bi prije. Na licu mjesta bio je jedan strašni masakar. Raskomadana tijela su bila svuda oko mene, na igralištu, i nije se znalo kome šta pripada. Bilo je najviše djece ali i odraslih. Bilo je mnogo ranjenih, dok sam pokušavao pružiti pomoć nekim od ranjenih stigao je i Ramo Hljebara s kombijem i prevozili smo tijela osoba koje su davale znake života. Vidio sam ljude u raznim položajima, prilazio im nadajući se da su živi, a kad im se približiš onda vidiš zaleđene poglede i ustanoviš da su mrtvi. Bio je to jedan veliki užaš, uspjeli smo ipak dio ranjenih spasiti, a veliki broj njih, nažalost, nije preživio - ispričao je za Fenu medicinar Suljo Čaknović.

(Fena / Haris Ahbabović)