Želja za brzom transformacijom nije se realizirala i ako Balkan održi prosječnu stopu rasta od oko tri posto, kako predviđaju kratkoročne projekcije Svjetske banke, približavanje EU u smislu boljeg standarda može potrajati više desetina godina. U takvoj situaciji, mnogi su prosto odabrali da nemaju to vrijeme za čekanje.

Unutar zapadnog Balkana postoji duboki osjećaj da se ništa neće promijeniti i u potrazi za boljim životom, većim mogućnostima ili samo pristojnim životnim standardom građani regije sve su više spremni da se presele u druge zemlje. Time se nadaju da će ostvariti svoj potencijal drugdje i uživati u blagodatima prosperitetnog društva mnogo brže nego što je to moguće kod kuće.

Prema najnovijem popisu stanovništva, u Bosni i Hercegovini živi oko 3,8 miliona stanovnika. Oko polovice njih je naznačilo da su spremni otići, što je najveći procenat u jugoistočnoj Evropi. Sličan osjećaj prevladava u Albaniji, koja je doživjela značajne razine iseljavanja između 2011. i 2016. godine.

Vračić kaže da postoji nekoliko problema vezano za odlazak ljudi, ali prvi i osnovni je strah političara da uopšte započnu ovu priču i suoče se s njom.

- Ustvari izbjegavaju ovu priču u svakom smislu. Unutar regije, javni diskurs o emigraciji trenutno je ograničen na medije, nevladine organizacije i ostale skupine civilnog društva koje upozoravaju na odlazak najsposobnijih radnika. Prva i osnovna stvar je da institucije i kreatori politike trebaju priznati neugodnu istinu o broju ljudi koji napuštaju regiju ako žele bilo kakvu pozitivnu promjenu. Oni također trebaju napustiti prazne fraze koje prikrivaju stvarnost - rekla je ona u razgovoru za Fenu. 

EU je u više navrata izrazila zabrinutost zbog visokih razina iseljavanja sa zapadnog Balkana, ipak, prema raspoloživim podacima, EU dobiva mnogo toga od iseljavanja. Sve veći broj slobodnih radnih mjesta u nekim ključnim profesijama - poput inženjeringa, dizajna softvera i zdravstvene skrbi - potaknuo je evropske zemlje da ustvari aktivno privlače mnoge ljude sa zapadnog Balkana. S obzirom na sadašnji gospodarski rast u Njemačkoj, to može dovesti do još snažnije emigracije. Na primjer, njemačke bolnice i domovi za njegu trebat će više medicinskog osoblja. Njemačka je primila građane zapadnog Balkana jer trenutno ima više od milion slobodnih radnih mjesta.

- S druge strane ne smijemo se dovesti u zabludu da će imućne države uskoro promijeniti svoje imigracijske politike, sve dok imaju potražnju za radom i sposobnost apsorbiranja radnika iz inozemstva. Drugi užasno veliki problem je nedostatak pouzdanih podataka o iseljavanju s područja zapadnog Balkana. Nemoguće je usvojiti proaktivne i pametne politike koje bi napravile promjene ako ne znamo ni koliko ljudi odlazi. Javne politike nisu iste ako imate jedan posto odliva stanovništva ili 30 posto i u interesu je nas samih da imamo što bolje podatke o stvarnom odlivu ljudi. Nadalje, većina zemalja zapadnog Balkana, pa i najrazvijenijih, prvenstveno prikuplja podatke o stanovništvu, a dodjeljuje odgovornost za upravljanje migracijskim podacima u nekoliko različitih institucija. Budući da su zajednice dijaspora zemalja zapadnog Balkana velike u odnosu na svoje domaće stanovništvo, ministarstva dijaspora bi trebala preuzeti vodstvo u tom procesu. Ministarstva gospodarstva, trgovine, rada i financija također moraju biti uključeni u izradu politika i strategija migracije i razvoja. Trenutačno nedostatak komunikacije između dijaspore i tih institucija ometa napor - navodi Vračić.

Prema zvaničnim podacima u BiH, od 2015. do 2017. iz BiH se odjavilo-deregistriralo oko 12.000 ljudi. Ovaj broj je vjerovatno znatno veći, ali veći broj osoba uopšte kod nadležnih organa (kantonalnih MUP-a, MUP RS i Javnog registra Brčko Distrikta BiH) ne odjavljuje prebivalište u BiH, a odlaze u druge države. S druge strane nevladine organizacije rade svoja istraživanja trenda iseljavanja i iznose mnogo veće brojeve onih koji odlaze. Unija za održivi povratak ima podatke sa terene koji kažu da je u 2017. godini našu zemlju napustilo 35.377 osoba, što je od 2013. do oktobra 2017. godine ukupno 151.101 osoba.

Ali, pored loših aspekata emigracije, politike također trebaju prepoznati benefite emigracija koje olakšavaju gospodarski pritisak na regiju, povećavaju tržišni pristup građanima i potiču kružnu migraciju. Štoviše, bogate zemlje postavljaju mjerila za konkurenciju, njihova sve veća potražnja za visokoobrazovanim radnicima rezultira kvalificiranijom radnom snagom kod kuće i potiče potencijalne migrante da budu što obrazovaniji. Postoje dokazi da fenomen emigracije povećava prosječnu razinu školovanja u zemlji. Svjesni da imaju priliku iseliti, učenici često mijenjaju svoje područje studija, pohađaju više nastave stranih jezika i pripremaju se za prijemne ispite. Vlade u regiji mogu olakšati taj proces usvajanjem politika koje poboljšavaju pristup građana obrazovanju.

Visoko obrazovani useljenici često stječu vještine i znanja koja mogu ojačati industriju u svojim zemljama porijekla ako se vrate kući. Povrat stručnjaka poput inženjera i znanstvenika također može pomoći u poboljšanju istraživačkih i razvojnih programa. Zemlje na zapadnom Balkanu nemaju pristup najnaprednijoj tehnologiji. Zaista, mnogi su prilično nerazvijeni u ovom području. Ali, kao što mnogi građani regije emigriraju na rad u tim industrijama, vjerojatno će se povećati produktivnost kod kuće usvajanjem postojećih tehnologija i vještina stečenih u inozemstvu, a ne kroz domaći razvoj novih tehnologija. Izloženost različitim vještinama i radnim kulturama, zajedno s novim izvorima financijskih sredstava, neizbježno pridonosi odluci o povratku. Novčane doznake također imaju važnu ulogu na zapadnom Balkanu, čak iako su u nekim zemljama u regiji u padu.

- Na kraju, za zapadni Balkan iseljavanje je ogroman izvor rasta, iskustva i veza s globalnim tržištem, ali ključni je izazov u promicanju kružnih migracija. Jedan učinkovit način da to napravite jest da se napravi put za više institucionaliziranu migraciju. To je osobito važno za zemlje poput Srbije i Bosne i Hercegovine, na kojima migracija ima osobito snažan učinak. Na primjer, pružanjem shema za zapošljavanje koje uključuju godišnju razmjenu 100 stručnjaka u zdravstvu s vrhunskim zdravstvenim ustanovama u EU bi omogućili mobilnost, ali bi zadržati potrebnu razinu stručnosti u regiji. Drugi način za promicanje kružne migracije bio bi uspostaviti program na najvišim europskim sveučilištima koji nude besplatne tečajeve za učenje na daljinu za 20.000 studenata svake godine. Ovaj pristup bi pružio prilike za buduće akademike čak i kada je bilo nedostatka mjesta na tradicionalnim kursevima pomažući studentima sa zapadnog Balkana stjecanje vještina i kvalifikacija. EU bi mogla osigurati 30.000 četverotjednih radnih dozvola godišnje građanima zemalja zapadnog Balkana - posebno u turizmu, organskoj hrani i energetskom sektoru, koji su dovoljno otporni na promjenjivo socioekonomsko okruženje. To će stvoriti dugoročne mogućnosti zapošljavanja i nadopuniti različite programe pomoći EU. To bi također potaknulo kružnu migraciju u tim sektorima, čime bi se povećao broj radnika koji imaju visoku vrijednost vještina i stvaranje novih gospodarskih prilika za EU i na zapadni Balkan - kaže Vračić u razgovoru za Fenu.

Poručila je da konstruktivan pristup iseljavanju ostaje nedostižan sve dok se pitanje i dalje raspravlja samo kao moralna i politička kriza.

(Fena / Haris Ahbabović)