"Kada se, posljednjeg dana saborskog zasjedanja, raspravljalo o sudbini Eparhije frankfurtske..., između ostalog, postavilo se i pitanje ko bi mogao da se prihvati tog zaduženja i sjedne na tamošnji episkopski tron. Budući da do rješenja, ni poslije višečasovne rasprave, nismo uspjeli da dođemo, vladika budimljansko-nikšićki Joanikije predložio je da ja preuzmem tu obavezu i odgovornost, obrazlažući taj svoj predlog činjenicom da u obavljanju arhijerejske dužnosti imam višedecenijsko iskustvo, ali da isto tako, zbog svojih godina, imam i dovoljno energije i entuzijazma da se posvetim novoj misiji", ispričao je za novi broj beogradskog Nedeljnika vladika Grigorije, u prvom intervjuu koji je dao poslije iznenadne odluke na proteklom Saboru da napusti mjesto episkopa zahumsko-hercegovačkog i "preseli" se u Frankfurt.
Na pitanje da se prisjeti vremena kada je '90-ih godina kao student Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta organizirao studentske proteste, Vladika Grigorije je rekao da je mladalački bunt toliko za njega važan da ne pronalazi riječ kojom bi to istakao u dovoljnoj mjeri. On je rekao da bez obzira na to što u svemu tome postoje uvijek neke zablude i iluzije, protesti bilo koje vrste su nužan dio sazrijevanja, pa je uvjeren da bi mladi ljudi češće trebali da prolaze kroz takve etape.
„Kako čovjek uopće može odrasti bez tog bunta?“, kaže Vladika Grigorije.
„Ja ne vidim napretka ni u Crkvi a kamo li u državi tamo gdje se niko ne buni ni protiv čega. Pomišljam da je u takvim okolnostima zavladalo ništavilo“, kaže Grigorije.
Na pitanje kakav ostavlja Mostar a kakvo Trebinje, vladika kaže da je Mostarom uvijek hodao kao da šeta, kako je istakao, „sa hiljadama postradalih, s onima koji su taj grad proslavili, s umjetnicima, trgovcima, radnicima i junacima.“
„Vjerujte, kada bi se neko trudio i hiljadam godina - ne može nas izbrisati iz Mostara. Tamošnji saborni hram je svojevremeno bio najveći pravoslavni hram na Balkanu i jedan od simbola Mostara, po kojem je ovaj grad, pored Starog mosta, bio prepoznatljiv“.
Govoreći o odnosu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, za kojeg je ranije rekao da nisu na istoj strani, kao ni sa ranijim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, vladika Grigorije je citirao Napoleona Bonapartu koji je, kaže, rekao da se ne treba plašiti onih koji ne misle kao vi i to vam kažu, već se treba plašiti onih koji ne misle kao vi, a to vam neće ili ne smiju kazati.
„Mislim da ova poruka velikog osvajača i vladara, koji je završio zna se kako, nije naodmet nikome od nas koji na bilo koji način upravljamo. Volio sam da ponavljam svojim saradnicima: kada dođe faza da ne smijete da mi kažete ono što mislite da mi neće prijati, mijenjajte me, makar silom. A vrlo lako dođe čas kad volimo da o sebi slušamo samo lijepe riječi. Iako je to prijatno, neopisivo je opasno za čovjeka na vlasti. Jer, zasigurno, oko njega će sve manje biti prijatelja, a sve više laskavaca koji će ga odvoditi u propast“, zaključio je, između ostalog, Vladika Grigorije, prenosi NAP.
(Patria/Admir Oručević)