-Dugo sam bila podstanar, a sada živim u kući svoje majke skupa s ostalih sedamnaestero ukućana. Teško je, prostora je malo, spavamo u tri sobe - kazala je.

Uslovi u kojima trenutno boravi, dodaje, ne odgovaraju ni njenom zdravstvenom stanju, jer joj je dijagnosticirana najteža bolest i već je operirana.

Dodaje kako se posljednjih mjeseci, ipak, uvjerila da “na svijetu ima još dobrih ljudi, spremnih da pomognu onima kojima je to potrebno”.

-Vidjeli su našu nevolju i pomogli nam da pokrijemo kuću. Uspjeli smo razvesti struju i pripremiti sve za kupatilo u prizemlju, ali nemam novca da platim keramičara i kupim cijevi za kanalizaciju - požalila se Hatidža.

Ističe, također, kako bi voljela da se osposobi gornji dio kuće, gdje bi živjela njena kćerka i trojica dječaka, najmlađih članova porodice, s obzirom na to da su školarci.

-Oni jedva čekaju da se to desi, dolaze, stalno razgledaju, pitaju... A ja ne znam šta da im odgovorim - kaže ova Bugojanka.

I sama se trudi da zaradi tako što sakuplja i prodaje šumske plodove, a novac koji ostvari na taj način, veli, nije dovoljan ni za one osnovne životne potrebe, a kamoli nabavku preostalog materijala.

-Trenutno su nam najpotrebniji podovi i rigips ploče. Ne znam ni kako ćemo opremiti kuću, jer sam jedan kredit već uložila. Dio stolarije sam uzela na veresiju, zadužila se - kazala je.

Zahvalila je, na kraju, komšijama i svima koji su joj do sada pomogli, a posebno “Bugojanki kojoj ni ime ne zna, a koja joj je donirala mašinu za malter”.

(FENA / Lejla Trle)