Kako odgajamo djecu - "Vidjevši je tako skromno obučenu, majka dječaka, koji je trebao proći kroz grad zajedno s njom kao njen pratilac, zabranila je svom djetetu da obnaša ulogu njenog pratioca i ismijavajući je"
Otac djevojčice Lejan Kozlić, Eniz Kozlić, iz Kaknja koja je umjesto kupovine haljine za maturu novac odlučila donirati u humanitarne svrhe objavio je, moglo bi se reći, edukativan, ali i zabrinjavajući status o tome kako danas odgajamo djecu.
Status prenosimo u cjelosti:
"
Kako odgajamo svoju djecu?
Ovo je moja kćerka Lejan, maturant Osnovne škole "Hamdija Kreševljaković" u Kaknju. Kao i svaki roditelj, čije je dijete maturant, dali smo novac kako bi si kupila svečanu graderobu za matursku noć.
Nakon dva dana, Lejan je izrazila želju da taj novac da djeci koja se liječe od raka, smatrajući da je njima potrebniji od njene svečane garderobe za jednu noć. Naravno, kao roditelj smo je podržali, sretni i ponosni jer smo vidjeli plod našeg dugogodišnjeg odgoja. Na maturu je otišla u farmericama i majici. Vidjevši je tako skromno obučenu, majka dječaka, koji je trebao proći kroz grad zajedno s njom kao njen pratilac, zabranila je svom djetetu da obnaša ulogu njenog pratioca ismijavajući je i nazivajuci "prosjački obučenom koja je došla na maturu bez haljine". Kada sam to čuo, pitao sam se šta je sa onom djecom koja nisu u stanju da priušte skupocjenu garderobu za tu noć?! Pitao sam se, ko smo mi da ocjenjujemo nečiji stajling, i čemu mi učimo svoju djecu?
Poruka za gospođu
Da nema ovakvih, humanih ljudi, mnogobrojna djeca danas ne bi imala šansu za život. Molite Boga da ne budete s druge strane priče. Ponosni roditelji!", naveo je Eniz.
Prema definiciji, empatija je sposobnost da se razumije svijet iz perspektive druge osobe, odnosno sposobnost da se razumiju i osjete tuđi osjećaji.
Stručnjaci navode da bez razvijene empatije ne bismo bili u stanju brinuti se za svoje bližnje i davati im utjehu i osjećaj sigurnosti.
Empatija ima emocionalnu i racionalnu komponentu. Posjedovati empatiju znači osjećati emocije drugih osoba (radost, tuga, bol i druge emocije).
Također, empatija predstavlja stub takozvanog “dobrog“ karaktera, i kao takva je neophodna je za razvijanje uspješnog emocionalnog odnosa.
Baš kao i druge vještine koje djeca uče (kao što su čitanje ili igre s loptom), vještina empatije zahtijeva praksu i može se naučiti. Također, kao što se vještina koja se ne prakticira može izgubiti tako se i empatija kao sposobnosti može izgubit.
(Lejla Trle)