Bajramski dani u kući dede Muje, kako ga zovu djeca, unučad i praunučad, familija i prijatelji, upravo je prilika  za okupljanje mnogočlane porodice.

Tri kćerke i sin, osmero unučadi i petero praunučadi, zetovi, snaha,  familija , dolaze na čestitaju dedi Bajram.

Odrasli članovi porodice  se podsjete  odrastanja u kući u Sokolović koloniji, života nekadašnje,  razgovara se o svakodnevici, porodičnim događanjima, zdravlju, odrastanju djece.

Najmlađi će, kaže, dedo Mujo, dobiti Bajram-banku.

U razgovoru za Fenu, dedo Mujo, izuzetno komunikativan, dobrog pamćenja i mentalnog zdravlja kao i tjelesne vitalnosti, priča o svom životu, koji nije bio lak, ali ga je živio i doživio desetu deceniju, skromno, vrijedno radeći i u skladu sa Kur'anskim uputama strpljivo, jer Allah dž.š. voli strpljive, one koji imaju sabur, izdržljivost.

Rođen je 28. juna 1927. godine u Konjicu u porodici u kojoj je  bilo šestero djece.

-Otac je bio željezničar, a majka domaćica. Živjelo se dobro, dok otac nije umro 1946. godine i od tada sam kao najstarije dijete  (imao je 19 godina) morao pomagati majci  u odgajanju mlađe braće i sestara i biti 'glava porodice'. Izučio sam zanat,  uz školovanje sam radio, a sve pare koje sam zarađivao davao sam majci da prehrani mnogočlanu  porodicu - prisjeća se dedo Mujo svog djetinjstva i mladosti.

Oženio se 1952. godine i sa suprugom Fahrom živio u finom braku odgajajući četvero djece.

U Sarajevo je, kaže, došao 1961. godine i uz pomoć kredita počeo praviti kuću na Ilidži u naselju Sokolović kolonija.

Pored posla u tvornici bicikla Lasta, morao je raditi i honorarno, kako bi prehranio djecu i vraćao kredit.

Djeca su odrasla, ćerke se udale, sin oženio, dobio je unučad i onda i praunučad. Od prije 15 godina, kad je umrla njegova supruga Fahra, dedo Mujo živi sam u kući koju je pravio davne 1961. godine. 

U penziju je otišao iz nekadašnjeg, naglašava, giganta UPI-ja, kao referent prodaje.

Brinu o njemu i redovno ga posjećuju djeca, unučad, ali najviše, naglašava u razgovoru za Fenu, najmlađa ćerka Meliha Kapidžić, koja s porodicom živi u blizini oca.

-Tako je bilo i ovog ramazana. Svaki dan Meliha je dolazila, pitala me šta da mi pripremi za iftar, i ono što sam želio to je i skuhala. Moji unuci, Melihini sinovi, Ammar i Nedim  prije akšama su mi donosili iftar, sve je bilo pripremljeno kako i treba biti u ramazanu, od  toplog somuna, slanih jela, slatkog, i zahlade - kaže dedo Mujo i dodaje kako je svakog dana iftarsku kafu pio sa ćerkom, sinom, unucima.

Dodaje da nikada nije pio alkohol, nije pušio, a umjerenost i strpljivost smatra najvažnijim za zdravlje i dug život.

Kur'an uči od svoje 12 godine.

Na kraju ramazansko-bajramskog razgovora dedo Mujo  kaže da posti od svoje osme godine, i da mu je ovaj ramazan 83. po redu. Postio je i 'ratne ramazane', tokom Drugog svjetskog rata i tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine  kad je snaga vjere bila 'lijek' za sve nedaće i patnje.

Zahvalan je Bogu,  što je ispostio i ovogodišnji ramazan i stoga će bajramsko zadovoljstvo biti još veće, kaže na kraju razgovora vremešni Mujo Sokolović.

 (FENA / Lejla Trle)