Međutim, za SBiH sporna je izjava Ivanića „...da narod koji se ne sjeća svojih žrtava gubi vlastiti identitet“.

- Čudno je da Ivanić već decenijama potpuno ignorira nevine žrtve genocida i teških ratnih zločina koje je na teritoriji države, čiji je on zvaničnik, počinjen od strane JNA i njegovih brojnih sunarodnika koji su se stavili u funkciju velikosrpske agresije.

Možda gospodin Ivanić nije ni svjestan da na dnevnoj osnovi, putujući vlastitom državom u kojoj je član Predsjedništva, prolazi pokraj bezbrojnih masovnih grobnica, jama, logora i drugih stratišta na kojima su u brutalnim akcijama umorene desetine hiljada građana države čiji je on zvaničnik, a predominantno Bošnjaka. Ivanić bi morao biti svjestan da poštovanje žrtava iz „vlastitog“ naroda, ne znači potrebu relativiziranja ili negiranja zločina koje su pojedinci iz „vlastitog“ naroda počinili nad drugima i da je neupitni dio identiteta „njegovog“ naroda također zločin nad drugim narodima, a naročito zločini tokom pokušaja realiziranja velikosrpske ideje s početka i kraja devedesetih govina 20. vijeka – stoji u reakciji SBiH.

Selektivnim sjećanjem, pokušajem prikazivanja vlastitih patnji i stradanja kao jedinstvenih i neponovljivih i koje su se desile samo „svom“ narodu, uvijek je bio primjer instrumentaliziranja žrtava  u dnevno političke svrhe, u čemu Ivanić nije usamljen primjer.

- Vrhunac licemjernog odnosa prema žrtvama zločina počinjenog od počinilaca iz „vlastitog“ naroda je pokušaj notornog osumnjičenika za ratne zločine Daneta Lukajića, kojeg je policija Hrvatske uhapsila prilikom pokušaja ulaska u Hrvatsku, a s namjerom da prisustvuje komemoraciji u Jadovnom. Radi se o čovjeku koji je naredbodavac i saučesnik teških zločina počinjenih nad Bošnjacima  i Hrvatima u  jednom od najzloglasnijih logora formiranih tokom gresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu - logora  „Manjača“, a u kojem je on bio jedan od zapovjednika – navode dalje.

Nije li, dakle, obaveza upravo Ivanića, pitaju se iz SBiH da, prije svega, uloži napor i bori se za njegovanje javnog diskursa  kojim bi se u državi u kojoj se nalazi na najvišoj funkciji,  stvarala atmosfera i uslovi za hapšenje i kažnjavanje osumnjičenih za ratne zločine, bez obzira da li su iz „vlastitog“ ili „tuđeg“ naroda.

Time bi on direktno doprinio prekidu stvaranja paralelnih historija i istina i prekidu podjele žrtava zločina na „naše“ i „njihove“. Nažalost, nismo zapazili da je njegov angažman išao odlučno u tom smijeru ili da se ikada usprotivio svojim političkim protivnicima ili partnerima koji brutalno negiraju sudskim presudama potvrđen zločin genocida nad Bošnjacima u Srebrenici ili da je čest učesnik komemoracija žrtvama „drugih“ naroda širom države na čijem je čelu – dodaje se u saopćenju.


(Patria/Admir Oručević)