Dva svjetska suda, osnovana od strane Ujedinjenih nacija, ICTY i Sud pravde u Den Hagu, donijeli su presude, svaki iz svoje nadležnosti, o počinjenom najtežem obliku zločina protiv čovječnosti – genocidu, nad Bošnjacima na teritoriji Srebrenice.

ICTY pravosnažno je presudio nekoliko visokih oficira VRS za saučesništvo u zločinu genocida, a Sud pravde u Den Hagu, kroz svoju presudu u procesu tužbe BiH vrs SRJ (Srbija i Crna Gora) utvrdio je da se genocid u Srebrenici nedvojbeno dogodio i da su isti počinile jedinice Vojske i MUP-a Republike Srpske, dok je Srbija presuđena za nesprečavanje genocida.

Dakle, međunaordni sudovi, na osnovu validnih, nespornih, vjerodostojnih, višestruko potvrđenih dokumenata i činjenica, presudili su, i time dokazali provedeni genocid nad Bošnjacima na teritoriji Srebrenice i njene okoline jula 1995. godine.

Svakako svjesni da je jučerašnja tragična farsa, koja se odigrala u Banja Luci u prostorijama Skupštine Republike Srpske, na posebnoj sjednici Skupštine ovog entiteta, dominatno predizbornog karaktera, ipak predstavlja, do sada najznačajniji, javni čin posljednje faze zločina genocida – njegovog negiranja.

U posljednjih nekoliko godina Milorad Dodik u funkciji predsjednika RS-a, nastavljajući realizirati postavljene ratne ciljeve „srpskog naroda“ koje je  javno prezentirao 1991. i 1992. godine, optuženik za ratne zločine Radovan Karadžić, često je javno negirao zločin genocida.  Domaću i regionalnu javnost već je počeo „navikavati“ na svoje stavove, a reakcije državnih institucija Bosne i Hercegovine, pro-bosanskih i bošnjačkih političkih stranaka, kao i međunarodnih institucija (OHR, Komisija EU u BiH, OSCE i dr.), bile su deklarativnog (jalovog) karaktera, bez ikakvih konkretnih sankcija ili poduzetih mjera. Izuzetak je reakcija SAD, koje su Milorada Dodika stavile na svoju „crnu listu“.

Jučerašnjom instruiranom, orkestriranom i strateškom „zasjedanju“ Skupštine RS, Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u pridružile su se sve „srpske“ parlamentarne političke stranke/partije. Zbog karaktera javnosti ovog saopćenja, koje će ostati javni dokument, dužni smo pobrojati ostale stranke, odnosno Klubove poslanika u NSRS, koje su podržale sramne Zaključke: SDS-SRS RS, DNS, PDP, SP, NDP, SDS-K, SNS. Milorad Dodik uspio je, u političkom smislu, dosadašnju podvalu da se bori za „srpki narod“ te da u biti predstavlja izraz volje cjelokupnog srpskog naroda, sebe pretvoriti u „političkog“ predstavnika  srpkog naroda RS-a, jer su sve stranke sa srpskim prefiksom i većinskim srpskim članstvom iz RS-a, parafirale predložene zaključke Narodne Skupštine Republike Srpske.  Druga bitna činjenica, koja se nameće iz čina podrške Dodikovim zaključcima, sasvim je jasna: sve stranke sa srpskim prefiksom i srpskim članstvom u RS-u, u političkom smislu, saučesnici su u posljednoj fazi genocida (međunarodnim sudskim presudama potvrđenim) – njegovom negiranju.

Sa stanovišta demokracije, civilizacijskih tekovina, a prije svega univerzalne „ljudskosti i čovječnosti“, nikome ko ima zdrav razum, nije potrebno elaborirati da su zaključci NSRS anti civilizacijski čin.

Jučerašnjim činom NSRS, tzv „narodni srpski poslanici“, stavili su dodatno breme „srpskom narodu“, ne samo u BiH, već i u Srbiji i drugim susjednim državama gdje žive građani koji se izjašnjavaju i osjećaju Srbima. 

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca i dalje stoji na stanovištu da, bez obzira na izborni legitimitet i legalitet izabranih srpskih zastupnika u NSRS, zaključci NSRS nisu izraz volje cjelokupnog srpkog naroda Bosne i Hercegovine. 

Ne možemo, a da u kontekstu nedavnih dešavanja i izjava o „prekrajanju“ granica Kosova izdatih od strane predsjednika R Srbije Aleksandra Vučića, aktuelnog ministra vanjskih poslova Srbije i nasljednika u stolici predsjednika SPS-a Slobodana Miloševića, Ivice Dačića, izjave kancelarke SR Njemačke Angele Merkel pri susretu sa predsjedavajućim VM BiH Denisom Zvizdićem o „nepromjenjivosti granica Bosne i Hercegovine“, kao i najavi skore posjete Bosni i Hercegovini (Sarajevu i Banja Luci) ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova, jasno ne uočimo određenu pojačanu aktivnost predstavnika „moćnih“ država u kontekstu rješavanja državnosti Kosova, i u vezi s tim, za sada, „nejasnih igara“ oko Bosne i Hercegovine.

Sramni zaključci NSRS nisu samo „šamar“ i besramno javno ponižavanje žrtava genocida, već su jasna politička poruka svim bosansko-hercegovačkim političkim strankama, ali i „bačena rukavica“ OHR-u kao međunarodnoj instituciji inkorporiranoj u Ustavno-pravni okvir Deytonske BiH i svim državama članicama PIC-a. Istovremeno, ovo je poruka postojećem međunarodnom pravnom poretku, koji kao takav, institucionalno funkionira putem UN-a i njegovih stalnih i privremenih sudova. 

NSRS kao najbitnija institucija RS-a, ušla je u prostor iz kojeg sada nema jednostavnog izlaza. Posljedice koje će evidentno nastati, neće biti reflektovane samo u Bosni i Hercegovini, već u cijelom regionu, ali i šire. Kakav će intenzitet posljedica biti, vidjećemo uskoro, ali javnost mora znati da se Bosna i Hercegovina nalazi u najvećoj društvenoj krizi (u ustavno-pravnoj je više od dvije decenije), koja se može rješiti na dva načina: 

1. branjenjem međunarodnog prava i civilizacijskih tekovina sa svim državama koje stoje na tim principima i sankcioniranjem vinovnika u NSRS, ili 
2. odbranom suvereniteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine, svim demokratskim sredstvima, kao prirodnog prava građana Bosne i Hercegovine i njenih naroda koji BiH osjećaju svojom Domovinom.