- Ja sam odlučio da otkrijem svoje ime. Želim da svi znaju šta sam i ko sam. Nema potrebe da se krijem, rekao je Muminović čije ime do sada nije bilo poznato javnosti jer je bio zaštićeni svjedok Haškog Tribunala.

Fahrudin živi blizu Konjević Polja gdje su uslovi za život mizerni

„Moja kuća nije obnovljena iako su mi obećali pomoći. Trenutno ništa ne radim. Tamo se svi poljoprivredom bavimo. Imamo nešto malo ovaca i krava. Ne može se tu živjeti“, istakao je Fahrudin.

Fahrudin živi u kući s amidžom Ramom i još 8 ljudi. Svi oni su jedna porodica. Sjećanja su prisutna i danas

„Sjećanja me bude, nekada se trznem u snu, uplaše me. Ljekari,psihijatri su prije dolazili i obilazili nas, sada ne. Oca se sjećam malo. Mogu malo razmišljati o lijepim stvarima. Ne mogu ni da spavam nekada. Teško je. Narod mi pomaže i hvala im“, kazao je Fahrudin.

Tog trenutka, događaja, bolne historije, onoga što Fahrudina u noći budi i danas, nakratko se prisjetio

„Ja i otac smo bili u kući. Otac mi je rekao da mu dam drugu sijalicu kako bi zamijenio ovu koja ne radi. Otišao sam na prozor da vidim nešto i naš jedan čovjek je rekao „evo idu četnici“. Sakrio sam se ispod kreveta. Otac je otišao u drugu sobu. Oni su nas našli, a kasnije i uzeli, svezali marame i vozili nas u kamionu. Meni je u jednom trenutku ispala bijela marama. Rekao sam ocu da mi je stavi, a oni nisu dali. Oni su mi je jako stegnuli. Kasnije su nam naredili da legnemo, tu smo strijeljani. Doktor me spasio neki, odveo me u bolnicu u Zvorniku. Mrak je bio. Vojnici su odbili da ponovo strijeljaju ljude“, teško se prisjetio tih trenutaka Fahrudin.

Konstataciju Senada Hadžifejzovića da ga je spasio Srbin, doktor koji ga je uzeo ispred šokiranih srpskih vojnika i odveo u Zvornik u bolnicu,Fahrudin je potvrdio i rekao da je upoznao doktora koji ga je spasio ali danas ne zna da li je on živ

„Znam ko je taj doktor, on je Srbin. Tada nismo smjeli govoriti imena jedni drugima, jer on ne zna koga je spasio. Ne zna da sam to ja. Sjećam se da me je prvo stavio u kadu za kupanje. Bio sam uplašen. U bolnici su svi bili odlični prema meni. Preko Facebooka mi je neko javio da je taj čovjek umro. Ne znam da li da vjerujem u to“, prisjetio se Fahrudin te dodao:

„Vidio sam Tolimira dva puta u Hagu. Vidio sam Mladića, treći put sam protiv njega svjedočio. On je meni samo glavom klimao. Njegov branilac mi je htio postaviti par pitanja, nisam mogao odgovoriti. Tada je moj branilac ustao i rekao „Ne možete takva pitanja postavljati!“. Mnogo je to teško bilo“, kazao je Fahrudin.

(Alen Avdić)