Braniteljica Jesenka Rešidović je navela kako iz provedenih dokaza proizlazi da optuženi nije taj koji je naredio zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) da deminiraju tunel Gradina.

Niko od svjedoka, kako je rekla, koji su bili zarobljeni pod mostom u Dolovima nije ranije vidio ni čuo Sejdića, osim jednog koji je s njim imao “audio” kontakt i koji ga je prepoznao po glasu.

Braniteljica je podsjetila na iskaze svjedoka da je optuženi postupao ljudski prema njima kada im je prišao i pitao ih da li su ranjeni.

Odbrana je napomenula da je u akciji u Strmici i Strgačini u januaru 1993. bio prisutan i zamjenik komandanta Istočnobosanske operativne grupe (IBOG) i komandant Prve drinske brigade Zaim Imamović, koji je po činu bio nadređeni Sejdiću, te da su u aktivnostima, osim Prve višegradske, učestvovale i ostale brigade.

- Komanda IBOG-a je bila ta koja je planirala, odobrila i izvodila akcije na Strmici i Strgačini - istakla je Rešidović i dodala da su svjedoci miješali Imamovića i Sejdića te je dolazilo do zamjene identiteta.

Navela je i kako se Sejdić te prilike nalazio na drugom mjestu, te da se svjedoci nisu sa sigurnošću mogli izjasniti ko je dao naredbu da se deminira tunel.

Po dolasku pred tunel, prema navodima Odbrane, pojavila se informacija da se s druge strane nalaze mine i da je optuženi predložio da se čeka i da se od zarobljenih traži šema njihovog postavljanja.

- U tom trenutku je stigao poziv za pomoć od jedinice koja se nalazila u drugom tunelu prema Rudom. Optuženi se s dijelom ljudstva uputio u tom pravcu u cilju postavljanja linije prema Rudom. To potvrđuju subjektivni i materijalni dokazi. Optuženi se poslije vratio pred tunel koji je bio deminiran - naglasila je Rešidović.

Podsjetila je i na iskaz jednog od svjedoka, koji je rekao da je prethodno krenuo da traži mine i da mu je optuženi kazao: “Čekaj, kad si do sada ostao živ, što da život izgubiš.”

Braniteljica je rekla i da nije dokazana tačka optužnice da su u istom tunelu vojnici Prve višegradske brigade mučili ranjenog vojnika VRS-a kojeg su “vukli po tlu i ubacili u kampanjol”, pojasnivši da se optuženi u tom trenutku nije nalazio na tom mjestu, da je oštećeni izjavio da je više puta gubio svijest, da tu nisu bili samo pripadnici te brigade i da postoji videosnimak u kojem ga Sejdić pita šta mu se desilo.

- Sve iz optužnice nema nikakve veze s tadašnjim djelima, radnjama i karakterom optuženog - zaključila je braniteljica.

Tužilaštvo tereti Sejdića kao bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije ARBiH za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima, pripadnicima VRS-a od jula 1992. do februara 1993. godine.

Sejdić je u kratkom obraćanju Sudu kazao da se u odbranu Višegrada uključio kao patriota i rezervni oficir, da je sa osobama srpske nacionalnosti na početku pokušavao urazumiti srpske ekstremiste, ali da je bio zarobljen.

Rekao je da ni danas ne zna kako mu je i u kojim okolnostima ubijena sestra u Višegradu, kao i da se njemu sudi za radnje koje nije počinio, niti zna ko ih je počinio.

- Nikad nisam naredio, počinio i izvršio ono što mi je stavljeno na teret, a jesam se časno borio - istakao je Sejdić, koji je dodao da se saosjeća sa svim žrtvama i da očekuje pravednu presudu, s vjerom u pravdu i istinu.

Tužilaštvo je prethodno u završnoj riječi tražilo osuđujuću presudu, prenosi BIRN BiH.

(Fena)