Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je zasjedalo u četvrtak, a iz saopćenja koje je poslije sjednice poslano javnosti očito je da je jedna od tema kojom su se muftije bavile bilo i - kremiranje.

U tom saopćenju stoji svima razumljiva rečenica: muslimanima je kremiranje zabranjeno.

Izvršni direktor sarajevskog Pokopa, komunalnog javnog preduzeća čija je jedna od strateških investicija izgradnja krematorija na gradskom groblju Vlakovo, Asmir Hodžić nema dvojbe oko toga da su se muftije mogle, što se njega tiče, baviti i nekim drugim pitanjima.

Nema prisile
- Pa, svima je valjda poznat stav islama da je muslimanima kremiranje zabranjeno. Pogotovo je jasno, kao dan, da za osobu koja je kremirana nema dženaze. Svugdje je u svijetu tako, pa i i kod nas, uostalom, nikad nismo imali takav zahtjev, govori Hodžić.

Stoga smo i pitali sarajevskog muftiju fetva-i emina prof. dr. Enesa ef. Ljevakovića šta je Vijeće muftija IZ-a u BiH motivisalo da donese jednu ovakvu fetvu.

- Naravno da je jasno da, ko se opredijelio za kremiranje, opredijelio se za ukop po neislamskim propisima. Znači, osoba koja pristane na kremiranje ne želi da se ukopa po muslimanskom običaju. Mi to poštujemo, svako ima pravo na slobodu izbora. U islamu nema prisile ni oko čega. Mi smo na Vijeću muftija samo potvrdili praksu Islamske zajednice kada je riječ o dženazi i ukopu muslimana. A takva je praksa i u drugim muslimanskim zajednicama, sredinama, državama, narodima, ističe muftija Ljevaković, negirajući da ih je na donošenje fetve nagnala činjenica da će Sarajevo uskoro dobiti svoj krematorij.

Prema muftiji Ljevakoviću, posrijedi su problemi koji se javljaju među Bošnjacima u zapadnim zemljama.

- Imali smo slučajeva da muslimani budu kremirani, a, nakon toga, porodica zahtijeva da im se klanja dženaza, odnosno da se obavi ukop urne s kremiranim ostacima po muslimanskim običajima. Mi u BiH nismo imali takvih zahtjeva, što ne znači da nije bilo kremiranja osoba koje su po imenu iz muslimanskog, bošnjačkog korpusa, kaže fetva-i emin Ljevaković, navodeći, recimo, slučaj osobe koja je živjela u jednoj zapadnoj državi, koja je nastradala i koju su kremirali.

- Porodica je naknadno saznala i za njegovo stradanje i za kremiranje, željela je ukop po islamskim običajima. No, to nije moguće i mi nećemo odstupati od islamske prakse, naglašava muftija, objašnjavajući nam da praksa ukopa muslimana potiče od Božijeg poslanika Muhammeda alejhisellam i prvih generacija muslimana.

- Uvijek je riječ o ukopavanju umrle osobe, odnosno tijela umrle osobe u zemlju. Pa, čak i Kur’ani Kerim, kada govori da je jedan Ademov sin ubio svoga brata, kaže da je uzvišeni Bog poslao gavrana, da poduči kako da se zagrne to tijelo. Od početaka čovječanstva takav je način ukopa, sahranjivanja, i traje do danas u ibrahimovskim, abrahamovskim tradicijama. Naravno, uvijek ima i odstupanja, ističe muftija.

Lomljenje kostiju
- S druge strane, od Muhammeda a.s. se prenosi da ljudsko tijelo ima status nepovredivosti, osim u nekim nužnim situacijama, recimo, transplantaciji nekog organa, bubrega na primjer. Ali je i tada cilj da se očuva vanjska forma bez narušavanja integriteta. Tijelo ima svoju nepovredivost, svoju svetost, i, prema islamskom učenju, lomljenje kosti umrle osobe je kao i lomljenje kosti žive osobe. S druge strane, spaljeno tijelo ne ispunjava uvjete za našu tradiciju ukopavanja umrle osobe. Kao što znate, tabut se okreće desnom stranom prema Kibli, tu je i gasuljenje, pa oblačenje ćefina. Nije dženaza samo namaz, upozorava muftija Ljevaković.

Izvršni direktor Pokopa, inače, jako ogorčen na administraciju zbog koje, tvrdi, nije siguran da će krematorij biti završen pred kraj godine, kako je i planirano (‘Nigdje u svijetu se ne traži ono što se od nas traži’), smatra da bi patološki humani otpad, dakle, ne bolnički, trebalo da bude kremiran u budućem sarajevskom krematoriju.

- Svugdje se u svijetu tako radi, a prije je ovaj otpad išao na gradsku deponiju. Problem su i posteljice, koje ostaju poslije poroda, njih ima najviše, i trenutno se ukopavaju u posebnoj parceli. U svijetu se sve to spaljuje. Recimo, u Hrvatskoj, nijedna bolnica ne može dobiti dozvolu za rad ako prethodno ne potpiše ugovor s zagrebačkim krematorijem, govori Hodžić, na što fetva-i emin Ljevaković kaže da za patološke humane ostatke nema nikakve šerijatsko-pravne prepreke da budu kremirani.

- Jer, za njih se ne vežu nikakvi vjersko-šerijatski propisi, objašnjava fetva-i emin Ljevaković, uvjeren da je Sarajevu, kako zbog osoba koje zbog kremacije idu izvan BiH, ali isto tako i zbog tih humanih patoloških ostataka, itekako potreban krematorij.

- S tim da muslimani imaju u vidu ove propise o kojima smo govorili. A hoće li ih se oni pridržavati, ili neće, to je do svakog čovjeka ponaosob. Ponavljam, svako ima slobodu izbora, ističe muftija sarajevski prof. dr. Enes Ljevaković.

Fetva-i emin je funkcija pri Vijeću za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zaduženja fetva-i emina definirana su Pravilima Vijeća za fetve. Po ovlaštenju reisu-l-uleme, koji je vrhovni muftija Islamske zajednice, i koji ga imenuje, fetva-i emin odgovara na postavljena pitanja iz oblasti islamskog prava i komunicira sa javnošću u navedenom domenu. Za ovu funkciju potrebno je visoko islamsko obrazovanje u oblasti islamskog prava, piše Oslobođenje.

(Alen Avdić)