„On prvo bude rektor, pa onda upiše postdiplomski studij, a čim upiše postdiplomski postane akademik“, kaže Spahić.

Na pitanje kako odgovara na Zukorlićeve optužbe o prekobrojnom kabinetu reisu-l-uleme, kaže:

„To su nevjerovatne stvari. Optuživati reisa Kavazovića da ima prekobrojnu birokratiju, administraciju, a ne uzeti u obzir Rijaset, kao primjer vlade, koji ima svoje uprave. Uprava za vjerske poslove recimo pokriva čitav svijet gdje su Bošnjaci, imate Upravu za pravne poslove, za inostranstvo i dijasporu... Što se tiče reisa i kabineta, ja se kunem Allahom dž.š da u reisovom kabinetu i reisovim službama manje radi uposlenih nego što Zukorlić ima tjelohranitelja i žena“, kaže efendija Spahić.

Vaš opis Zukorlića liči na brojne političare na Balkanu, da ne kažem i šire, no on i jeste političar, lider partije. Kako se uopće mogao kandidirati?

„To je jako jednostavno objasniti. Teorija kaže da se u radu mora biti efektivan, efikasan, najbolje rješenje na najbolji način činiti, primjereno i pravovremeno situaciji djelovati. Njegova kandidatura je rezultat i posljedica odlučnog i principijelnog nemiješanja IZ u svoj posao 2012., kad se taj čovjek kandidirao za predsjednika Srbije kompletno krivo se predstavljajući i u tom krivom predstavljanju zloupotrebljavao sva moguća vjerska znamenja. Jedno se zove džamija, drugo ahmedija, treće džube, četvrto muftija, peto predsjednik Mešihata.

Od 2003. u normativnim aktima IZBIH stoji da se vjerski autoriteti koji nose ahmediju na glavi, znači glavni imam, muftija, reisu-l-ulema ne mogu uopšte angažirati na državne, javne, političke funkcije. Prema njemu kao kandidatu za predsjednika Srbije, nije se odredilo kao imamima u BiH koji su se kandidirali za općinska vijeća ili za kantonalna“.

A kako se odredilo prema imamima u BiH?

„Stavljeni su pred izbor, ako će u politiku, napolje iz službe. To je načelo IZBiH, tzv. Inkompatibilnost, nespojivost autentičnog vjerskog i političkog zvanja“.

A ko je trebao reagirati? Tadašnji reis Cerić?

„Ne bih ja o imenima. Želim kazati nešto drugo. Zukorlić je 2019. godine iskoristio mehanizam anšlusa. Zante, nakon Prvog svjetskog rata sve svjetske zemlje zabranile su Austriji ujedinjavanje s Njemačkom, a 1938. –pošto nije bilo zabranjeno Njemačkoj da pripaja Austriju – Hitler je to iskoristio. Kad su protestovali, on je rekao: jest zabranjeno Austriji, a nije Njemačkoj. Ali, ja sam bio apsolutni protivnik da se Zukorliću sada ospori kandidatura“.

Postoji li sad mehanizam kojim će IZ definirati i tu mogućnost. Zaboravite Zukorlića, može svaki propali političar koji je završio medresu da se kandidira za reisa?

„Sabor IZ, koji jedini usvaja normativna akta, to pitanje mora pravilnikom ili statutom kompletno završiti. I ne samo to. Sabor IZ mora odgovoriti i na apelaciju Hasana Čengića koju je uputio Ustavnom sudu IZBiH na neusuglašena normativna akta IZ u Sandžaku i Hrvatskoj sa amandmanima Ustava IZ BiH. IZ u Hrvatskoj i u Sandžaku se ponašaju po principu švedskog stola.

Jer oni kompletno institucionalno, strukturalno učestvju u odlučivanju IZ BiH, kroz Sabor, gdje imaju predstavnike, a i u izboru reisu-l-uleme, a pitanje je na koji način, i koliko IZ, oličena kroz Rijaset, reisu-l-ulemu, kroz Sabor IZ, koliko ne odlučuju u Sandžaku i Hrvatskoj.

Koliko smiju nos tamo pomoliti. Eto, vidite, u tom svom programu Zukorlić se, zamislite tog cinizma, zalaže da će IZ odvojiti od politike i od političara i od političkih stranaka. Ne da je on samo predsjednik jedne stranke, ne samo da se udružio sa Šešljem protiv Ljajića, nego je on išao u delegacijama najvišem nivoa Srbije po arapskom svijetu, još i sa pokojnim Đindićem i sa Koštunicom.

Kao što radi i Hasanović iz Zagreba, on je kao kravata na košulji u svakoj posjeti gdje ide Kolinda Grabar –Kitarović, kad ide vojnicima u Afganistan i Pakistan, kad ide u posjetu po arapskim zemljama, on je kaiš na pantalonama uz nju. Pazite kakva je to politizacija, kakva je to upotreba i zloupotreba.

I drugo, ovaj iz Zagreba bez konsultacije čitavom dunjaluku predstavlja da je model, način i organizacija IZ u Hrvatskoj idealni model i prototip za sve zemlje svijeta gdje muslimani žive u dijaspori. To su pitanja koja se moraju riješiti. I u Hrvatskoj i u Sloveniji IZ su od vjernika u strukturi u vodstvu i rukovodstvu oštećeni. One Hilmine genijalne zajednice islamske, koju čini zajednica vjernika, ljudi koji su subjekti odlučivanja, ne samo oni koji uplaćuju tevhide, mevlude i članarinu, nego subjekti kao predsjednici

Medžlisa i koji vjerski život koji nose, nema tamo.

Valja se brinuti o džamiji, to su živi objekti. U Hrvatskoj i u Sandžaku skoro 100 posto na svim funkcijama su imami, to su islamske zajednice. Možete li zamisliti apsurd da je IZ u Australiji, koja je 20.000 km daleko, u SAD-u, Kanadi ili Norveškoj po normi, po firmi, po sadržaju, po radu, po aktivnostima, po nadležnostima, po hijerarhiji, po legalnosti, po saradnji, sto posto više povezana nego ova u Sandžaku i u Hrvatskoj.

Dakle, to je jednostavna veza, to se mora razriješiti.
 


(Patria / Lejla Trle)