Ukazao je da je Titov partizanski pokret "u okolnostima velikodržavnih politika susjeda spasio očuvanje biološke supstance Bošnjaka muslimana i stvorio pretpostavke za održavanje ZAVNOBiH-a", čime su narodi Bosne i Hercegovine prvi put od 1463. godine i pada Bosne pod Osmanlije, nakon 480 godina došli u situaciju da putem svojih narodnih predstavnika slobodno odlučuju o svojoj sudbini.

Kurtćehajić je podsjetio da je na osnovu Titove inicijative i pune podrške u noći 25. na 26. novembar 1943. godine održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Tada je 247 delegata s cijelog oslobođenog prostora BiH izabralo 137 vijećnika ZAVNOBiH-a koji su potom usvojili dva dokumenta: Proglas narodima Bosne i Hercegovine kojom su se oni pozivali na suprotstavljanje fašizmu i Rezoluciju ZAVNOBiH-a koja je imala šest tačaka.

- Pod tačkom 5. izražena je slobodna volja naroda BiH da njihova zemlja koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska bude  slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti ostvarena puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata. Time su postavljeni temelji novovjekovne državnosti BiH i njene perspektive - podvukao je on.

Paradoksalnim je Kurtćehajić ocijenio da je samo četiri dana kasnije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a od 29. i 30. novembra 1943. godine AVNOJ stao na stanovištu izgradnje Jugoslavije na federativnom principu sa šest federalnih jedinica i pet naroda, gdje nije bilo mjesta za muslimane.

- Muslimani koji su u rezoluciji ZAVNOBiH-a bili poseban i jednakopravan narod, u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a su bili izbrisani. Tek 1968. Muslimani su priznati kao poseban narod od Centralnog komiteta Saveza komunista BiH, a kasnije je to ušlo i u ustavne amandmanske promjene od 1970. i 1971. te poslednji Ustav SFRJ od 1974. godine - naveo je on.

Akademik Kurtćehajić zaključio je da bi se 25. novembar trebao slaviti na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine jer je Parlament Republike BiH 1995. godine taj dan odredio za državni praznik, dok odredba Aneksa 2 na Ustav BiH koja govori o kontinuitetu propisa ukazuje da svi oni zakoni i drugi propisi koji su donijeti prije stupanja na snagu Dejtonskog ustava ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa tim ustavom, sve dok ih nadležna tijela ne zamijene novim propisima.


(Fena/Admir Oručević)