Radnja filma "Quo Vadis, Aida?" događa se u Srebrenici u julu 1995. godine. Aida je prevoditeljica za Ujedinjene nacije, a kada je srpska vojska zauzela grad, njena porodica se našla među hiljadama građana koji zaštitu traže u bazi UN-a od sprskog agresora koji im dolazi sve bliže.

Međutim, pored brojnih nagrada koji je ovaj film osvojio u kratkom roku, brojne su i kritike, upravo od onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici i svjedočili užasnim scenama mučenja, ubijanja i silovanja Bošnjaka i Bošnjakinja.

Najveću pažnju javnosti privukao je Hasan Nuhanović, prema čijoj knjizi je ovaj film i snimljen. Hasan Nuhanović je preživio genocid u Srebrenici, u kojem su mu ubijeni roditelji i brat. Do pada Srebrenice radio je kao prevodilac za pripadnike UNPROFOR-a u ovoj „zaštićenoj enklavi“ UN-a. 2005. godine, Hasan je objavio knjigu "Pod zastavom UN - međunarodna zajednica i genocid u Srebrenici". Upravo je ta knjiga bila inspiracija Jasmili Žbanić da snimi ovaj film, na čijem scenariju je učestvovao i sam Nuhanović. On je do 2017. godine bio savjetnik na scenariju. Saradnja između njih dvoje nije okončala slavno jer Nuhanović nije bio zadovoljan određenim detaljima i načinom na koji Žbanić želi prikazati njegovu životnu priču.

"Ja sam napisao jednu verziju i ponudio je njima. Prve tri nisu bile odgovarajuće, a okidača je bilo više jer je svaka scena mogla da bude okidač, pa čak i dijalog može biti problematičan i bilo ih je", naveo je Nuhanović jedne prilike za N1.

Vidjevši da grad pada, a da odgovorni ljudi u UN-ovoj bazi ne čine dovoljno da spase grad i stanovnike, Hasan je negovdovao i sa nekolicinom muškaraca pravio je plan kako da zaštiti izbjeglice, masu svijeta, ali nije naišao na razumijevanja kod majora UNPROFOR-a, Toma Karemansa. Njegov otac, Ibro i još nekolicina ljudi koji su se zatekli tu, održali su sastanak sa ratnim zloćincem Ratkom Mladićem u hotelu "Fontana", a tom prilikom Mladić je garantovao sigurnost svim civilima. Međutim, Mladićevo obećanje nije ispoštovano. Vratili su se u bazu, a Holandski bataljon doslovno je istjerao iz baze  sve muškarce i dječake srpskim egzekutorima u naredna tri dana, a nekoliko metara od baze sprski vojnici streljali su nedužne civile na oči Holandskog bataljona. 

Nakon prikazivanja filma, Nuhanović se oglasio na svom facebook profilu te iznio određene zamjerke na radnju koja se dešava u filmu.

"Imao bih više ozbiljnijih zamjerki u vezi s drugim scenama, ali hajde da uporedimo ove dvije. Ne miješam se u umjetničku kreaciju, ali želim naglasiti da su pripadnici srpskih snaga u interakciji s holandskim UNPROFOR-om tih dana glumili gospodu koja poštuje Ženevsku konvenciju (primarni snimak od 6:15 min). Ne viču, ne ponašaju se bahato, dok su izvan njihovog vidokruga ubijali ljude stotinak metara od baze UN-a (u nekim momentima i na njihove oči, što mislim da se ne nalazi u filmu, a trebalo se naći)", smatra Nuhanović."

Također je istakao da poenta filma ne bi trebala biti u bahatosti sprskih snaga prema UNPROFOR-u.

"Uporedite ove dvije scene isključivo radi toga da biste mogli vidjeti razliku između dokumentarnog snimka i onoga što je scena u kojoj ovog četnika glumi Emir Hadžihafizbegović. Nije poenta filma trebala biti u bahatosti srpskih snaga prema UNPROFOR-u, već u jednoj promišljenoj radnji srpske strane da svijetu prikaže jedno civilizirano lice, dok Bošnjake ubija, strijelja, kolje, istovremeno dok se UNPROFOR bavi sobom. Hajde tamo, lijevo, itd., sve kulturno, civilizacijski, dok žrtva ne stane pred mitraljeze. A onda su, u čemu je učestvovao sadašnji premijer RS-a, krajem 1995. i početkom 1996. prekopali masovne grobnice. Bahatost je ovdje, u filmu i inače, pogrešna interpretacija ponašanja srpske strane koja je svoju perfidnu genocidnu namjeru krila od svjetske javnosti, a ta ista svjetska javnost toj srpskoj strani vjerovala na riječ kao što joj vjeruje i danas", istakao je Nuhanović.

Novinar: Mirza Malović