Prije 29 godina napadnuto je Sarajevo. Tog 5. aprila 1992. počela je četverogodišnja blokada glavnog grada. Opsada je počela zauzimanjem Međunarodnog aerodroma Sarajevo od strane JNA, u noći sa 4. na 5. april 1992. Snage JNA su u saradnji s novoformiranom Vojskom RS-a zauzele Ilidžu, napadnuta je Policijska škola na Vracama, a na Marijin-Dvoru pale su prve žrtve opsade Sarajeva. Tog 5. aprila 1992. održale su se demonstracije za mir, na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku.
SUADA I OLGA
Nekoliko desetina hiljada ljudi je tražilo da se spriječi rat i da se suprotstavi već spremnoj agresiji na nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Pripadnici SDS-a pucali sa krova hotela Holiday Inn na demonstrante.
Nakon demonstracija održanih na Marijin-Dvoru, okupljeni demonstranti su se uputili prema tadašnjem mostu Vrbanja. Snajperisti koji su bili pozicionirani u objektu naspram benzinske pumpe otvorili su vatru na narod i tu, na mostu ubili su Suadu Dilberović i Olgu Sučić. Suada i Olga bile su prve žrtve opsade grada. Suada Dilberović je bila 24-godišnja studentica pete godine medicine, rođena u Dubrovniku, a porijeklom iz BiH. Olga Sučić je bila 34-godišnja službenica Skupštine RBiH, zaposlena u daktilobirou.
5. april se od prošle godine zvanično obilježava kao Dan početka opsade Sarajeva 1992 - 1995.
Tog presudnog dana zabilježena je i prva razmjena vatre upravo u centru grada, a nedugo zatim počelo je neselektivno granatiranje ulica, stambenih zgrada, policijskih objekata i zgrada u kojima su odsjedale institucije tadašnje RBiH. Istog dana paravojne formacije SDS-a i JNA počinju granatiranje Sarajeva, a prve granate na prigradska naselja ispaljene su sa srpskih položaja na Lapišnici, Borijama i Trebeviću. Grad nadlijeću borbeni avioni JNA, otvarajući vatru na objekte od vitalnog značaja. JNA pogađa televizijski repetitor na brdu Hum u Sarajevu i zgradu Radio-televizije BiH.
Sarajevo je 1.425 dana bilo u opsadi. Za to vrijeme ubijeno je više od 11.000 civila u gradu, od kojih 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je 22. jula 1993. na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. Na brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine. Iako je rat okončan potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995, prema podacima Armije RBiH opsada je okončana 29. marta 1996. Projektil ispaljen 9. januara 1996. s Grbavice, tada još pod kontrolom VRS-a je pogodio tramvaj i ubio jednu ženu te ranio 19 ljudi. To su bile posljednje žrtve opsade.
DOŽIVOTNA ROBIJA
Međunarodni sud pravde u Haagu pravosnažno je osudio mnoge vojnike i oficire bivšeg VRS-a zbog ratnih zločina, uključujući one počinjene u Sarajevu tokom opsade. Među njima su i nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić, koji je osuđen na doživotnu robiju, te Dragomir Milošević, koji izdržava kaznu od 29 godina zatvora. Za najteže ratne zločine počinjene u Sarajevu tokom opsade 1992 - 1995. optuženi su i bivši predsjednik RS-a Radovan Karadžić, te komandant VRS-a Ratko Mladić, prenosi Oslobođenje.
(Admir Oručević)