Najčešće se radilo na učestaloj komunikaciji između autora, lingvista i medicinara kako bi se ispoštovalo ono što se nalaže u tekstu. Nekad se tek iz trećeg puta uspjelo naći pravo rješenje, budući da su autori zahtijevali jedno, a lingvisti drugo. 

Obrađujući ovu tematiku kroz formu intervjua sa medicinskim radnicima, ali i osobama sa invaliditetom, autorica vjeruje da bi se bez problema moglo utjecati na to da se kao preporuka u novom pravopisu nađu i rješenja koja će objediniti svu terminologiju – prihvatljivo i neprihvatljivo u bosanskom jeziku.

U kojoj su korelaciji liječnička dijagnoza i jezičke sintagme u bosanskom jeziku? Pogrdni nazivi kao žargoni izvedeni iz sintagmi (osobe sa invaliditetom; osobe sa poteškoćama u razvoju). Kako su nastale sintagme „osobe sa posebnim potrebama“ i njihovo značenje? Koliko je žargon prisutan u svakodnevnoj komunikaciji? Posebno izdvojiti osnovne sintagme, njihovu upotrebu i razlike u značenju: npr. invalid – invalidna osoba – osoba sa invaliditetom, neka su od pitanja na koja je autorica odgovor pokušala dobiti od svojih sagovornika.

(Autor: Dženana Memišević-Hrlović)

„Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”