On je, u emisiji "Argumenti" na Televiziji Crne Gore kazao da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) pristala na ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, i da je to definicija problema u Crnoj Gori. Đukanović ističe i da su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Na pitanje ko je zaslužan za tenzije na Cetinju, Đukanović je kazao da je greška kada se taj problem definiše kao crkveni.


“Ovo vidim kao državno-politički problem, kao jednu seriju epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. To je projekat koji datira iz polovine 18. vijeka i imao je razne faze u tom periodu, a posljednjih par godina prisustvujemo obnovi ofanzive. Pretpostavljam da je neko u štabu velikosrpskog nacionalizma procijenio da je sada dobro vrijeme za novi pokušaj”, rekao je predsjednik Crne Gore. Ideja velikosrpskog nacionalizma, ocjenjuje Đukanović, nije sahranjena i danas se, kako ističe, nasrće na Crnu Goru sa istom strašću.


"Zašto se sada u frontu velikosrpskog nacionalizma posebno eksponira Srpska pravoslavna crkva (SPC), to je zanimljivo pitanje. U nekim krugovima na zapadu se sukob između države i crkve uvijek percipira kao ugrožavanje vjerskih prava i sloboda, što ovdje nije slučaj. SPC je jedini preostali prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma”, naveo je Đukanović. Ističe da je SPC pristala na tu ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, te da je to definicija problema.

“Da li se taj velikosrpski nacionalizma ispoljio u dešavanjima na Cetinju, rekao bih ne posebno. Naše podjele su istorijski ukorijenjene i one se i danas pokazuju na istim pitanjima, pa i manje-više u istom intenzitetu. Ono čemu danas svjedočimo jeste veći intenzitet pritiska na Crnu Goru”, dodaje Đukanović. Zaključuje da je velikosrpski nacionalizam na ovom pitanju pokušao “da li može proći s repertoarom pritisaka i nasilja na Crnu Goru”.


“Ne bi prošao da je pritisak bio samo Srbije ili SPC, problem je što su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Vlada Crne Gore je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar - od helikoptera do hemijskih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović za TVCG.

Na pitanje o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, Đukanović kaže da je to manipulacija onih koji pokušavaju da, kako navodi, ospore političko djelo DPS-a.

“Po pitanju saradnje sa Miloševićem, to nije bila nikakva posebna blizina. Mi smo bili savremenici, naša bliskost je tu tome što je on bio predsjednik Srbije, pa Jugoslavije, ja predsjednik Vlade Crne Gore”, kazao je Đukanović i dodao: “Nema političke ljubavi, svako radi svoj posao”. Cnogorska crkva je, dodaje Đukanović, izgubila legitimitet pod vrlo specifičnim okolostima.

“Izgubila ga je odlukom jednog neligitimnog, u tom trenutku, Svetog sinoda CPC, na sjednici gdje je od sedam članova bilo prisutno dva, a sa političkim obrazloženjem u kojem stoji da se na Podgoričkoj skupštini, koju smatramo nelegitimnom, Crna Gora prisajedinila Srbiji, onda je, valjda logično, da se i CPC prisjedini Pravoslavnoj crkvi Srbije”, rekao je predsjednik Crne Gore. Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.

“Godinama sam sa najvišim autoritetom SPC u Crnoj Gori - mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i godinama ga ubjeđivao da našom odlukom i saglasnošu obnovimo Crnogorsku pravoslavnu crkvu, oko koje nije istorijski upitno da je postojala. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.


(Patria)