To je za Hayat kazao Alen Glavović, Bošnjak iz Trebinja kojeg je Srđan spasio 21. januara 1993. godine nakon što su ga napala trojica rezervista Vojske RS-a.

Srđan je tada brutalno pretučen jer je stao u odbranu komšije Bošnjaka. Od posljedica batinjanja preminuo je na današnji dan 1993. godine u 27. godini.

Glavović nam se javio iz Švedske kazavši da mu je teško već 28 godina ponavljati istu priču te da ga boli što je sad mnogi žele iskriviti.

“Pričaju da sam sa Srđanom išao u Dubrovnik i krao robu – izmišljotine. Nisam ništa prodavao na pijaci niti sam bio na pijaci, pored pijace je bila policija. Sve se događalo između pijace i SUP-a, kada su me oborili na pod, a Srđan me izvukao nakon čega su ga ubili udarcima kundakom i nogama. Sada pojedinci iz mog grada koji su pobjegli, govore da je Srđan četnik, da sam krao robu… Ne dam da mi diraju pokojnog Srđana, dao je život i spasio me, iza toga stojim. A ne mogu ja promijeniti nečije mišljenje – ispričao je Glavović za Hayat.

Kaže da je Trebinje do rata bilo kao jedna familija, barem što se tiče njegove generacije i onoga što pamti.

Na aktuelnu situaciju i posljednju krizu u BiH gleda kao na političku igru čiji je cilj samo uzeti veće pare.

“Pojedinci danas vladaju, a narod i danas živi zajedno. I danas zajedno rade Bošnjak, Srbin i Hrvat, zajedno piju kafu. To je ta Srđanova ideja, koja će biti vječno živa i koju ću gajiti dok sam živ. Svi koji pričaju drugačije poručujem im da svako gleda svoj prag, nek ne diraju tamo gdje im nije mjesto. Govore da sam dezerter iako sam bio sam u vojsci i ranjen sam – dodao je Glavović.

“Alen svake godine ide na Srđanov grob i redovno se čuje sa njegovim ocem Radetom Aleksićem.


(Admir Oručević)