Prema epilogu arbitraže Republika Srpska obavezana je da slovenačkoj firmi isplati 90 miliona maraka odštete i 10 miliona maraka troškova postupka. Ipak, pravni zastupnik slovenačke firme, Predrag Baroš, kaže kako je zapravo tužena strana u sporu Bosna i Hercegovina.

“Tu tužena strana jeste Bosna i Hercegovina, jer je nadležnost arbitražnog suda zasnovana na međunarodnom sporazumu koji je potpisan između Bosne i Hercegovine i Slovenije. To je sporazum o uzajamnoj zaštiti investicija i po osnovu tog sporazuma, ukoliko dođe do kršenja sporazuma s jedne strane, druga straana, ukoliko smatra da njena investicija nije bila na adekvatan način zaštićena, ima pravo da pokrene arbitražni postupak. Mi smo odredbe tog sporazuma iskoristili i pokrenuli arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu, tako da smo tu kao tuženu stranu imali Bosnu i Hercegovinu”, rekao je Baroš ističući kako je riječ o kompleksnom predmetu na kojem se radi već sedam godina i o arbitražnom postupku pokrenutom 2016. godine.

Za sam postupak, ističe, specifično je to što je spor nastao na teritoriji Republike Srpske, ali i to što je za vrijeme trajanja arbitraže Vlada Republike Srpske imala dogovor sa Pravobranilaštvom Bosne i Hercegovine u kojem je na sebe preuzela obavezu pronalaska advokata i snošenja advokatskih troškova koji brane Bosnu i Hercegovinu, ali i obavezu isplate arbitražne naknade ukoliko odluka bude nepovoljna po Bosnu i Hercegovinu.

“Ali to su odnosi između Republike Srpske i Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine u koje mi ne možemo da ulazimo. Mi smo tu imali spor protiv Bosne i Hercegovine i Bosna i Hercegovina je bila tužena strana i Bosna i Hercegovina je taj spor izgubila i po pitanju plaćanja dosuđenog iznosa to u stvari predstavlja međunarodnu obavezu Bosne i Hercegovine”, istakao je Baroš.

On je napomenuo i kako je Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine 10. maja upućen zahtjev za postupanje po arbitražnoj presudi. “Republika Srpska svakako, ako smatra da je to obaveza Republike Srpske, ima mogućnost da izvrši to plaćanje, međutim u slučaju izostanka plaćanja od strane Republike Srpske mi postupak izvršenja moramo da vodimo protiv Bosne i Hercegovine kao tužene strane”, rekao je Baroš napominjući da je zahtjev za plaćanje arbitražnih troškova i dosuđenog iznosa naslovljen na Bosnu i Hercegovinu.

Eventualni izostanak ili odgađanje plaćanja bio bi još nepovoljniji po budžetsku kasu zbog visoke kamate koja iznosi gotovo 7%, što znači da bi iznos koji mora da se plati, za svaki mjesec odgode plaćanja rastao za gotovo pola miliona maraka. Baroš se u izjavi za N1 osvrnuo i na ranije najave iz Vlade Republike Srpske o razmatranju nove arbitraže u ovom sporu.

“Ova odluka je pravosnažna, konačna i izvršna. Postoji mehanizam da se traži ponavljanje postupka, ali to je u jako ograničenom broju slučajeva. Arbitraža je provedena u skladu sa pravilima arbitražnog postupka, svaka strana imala je na raspolaganju mogućnost da priloži dokaze koje smatra relevantnim i bilo kakav pokušaj ponavljanja arbitraže bio bi pucanj u prazno”, rekao je banjalučki advokat.

Detaljno je o cijelom slučaju izvještavao portal Capital.ba, uz podsjećanje da je Republika Srpska izgubila 90 miliona maraka u sporu zbog jednostranog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu.

Do pokretanja arbitražnog spora došlo je nakon što je „HES Vrbas“, koji je trebalo da gradi HE na Vrbasu, u oktobru 2015. godine uputio Vladi Republike Srpske odštetni zahtjev od 46 miliona KM zbog raskida ugovora, a kako se nisu dogovorili, većinski vlasnik HES-a, slovenački „Vijadukt“, je pokrenuo zahtjev za arbitražu sa Bosnom i Hercegovinom u Vašingtonu, piše Capital.

Ugovor o dodijeli koncesije vrijedan 165 miliona evra Vlada Republike Srpske je sa „HES Vrbas“ potpisala 2004. godine, a njime je bila planirana izgradnja HE „Krupa“ i HE „Banjaluka-Niska“.

Međutim, godinu kasnije oko 20.000 građana Banjaluke potpisalo je peticiju protiv ovog projekta, a s obzirom da se projekat deset godina nije realizovao, ugovor je raskinut u septembru 2015. godine.

Ishod spora jutros je komentarisao ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić koji smatra da u arbitražnom postupku koji se u Vašingotnu vodio ima politike i da je arbitražna odluka duboko politički motisana.

“Pitanje te arbitraže je veoma složeno i vuče korjene iz 2004. godine kada je dodjeljena koncesija za izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas kompaniji koja je mjenjala vlasničku strukturu i kasnije ušla u vlasničku strukturu Vijadukta. Vlada je 2014. godine dodjelila koncesiju za izgradnju elektrane Bočac dva i tada počinju problemi sa Vijaduktom”, pojasnio je Đokić.

On je dodao da je Vijadukt još ranije pokazao nesposobnost za izgradnjom tih elektrana, te je kao primjer da ta firma, kada je trebalo da plati neku od obaveza, sa svog računa nije mogla isplatiti ni petaestak hiljada maraka.

“I takva firma dobije spor u arbitraži protiv RS koji se vodi u SAD, koja je okončana u februaru prošle godine, a odluka objavljena krajem aprila ove godine. Šta su čekali više od 12 mjeseci”, upitao je Đokić ističući i kako skoro ništa od argumenata Republike Srpske u arbitražnom postupku nije uvaženo, dok su s druge strane uvaženi svi argumenti.

Za ovaj slučaj veže se još jedna specifičnost na koju je takođe ukazao Predrag Baroš. Naime, klijent kojeg zastupa, tvrdi, nije imao dovoljno sredstava za pokretanje postupka arbitražnog spora zbog izuzetno visokih troškova.

“Zbog toga smo se obratili fondu sa sjedištem u Vašingtonu koji je smatrao da predmet ima svoj potencijal i on je prihvatio da snosi troškove arbitražnog postupka. To bi se moglo izdvojiti kao određena specifičnost postupka”, rekao je Baroš.


(Patria/Admir O.)