Fadila Odžaković Žuta se zajedno sa Armijom RBiH borila za odbranu svog grada od srpskog agresora.

Dobitnica ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Ordena Zlatni grb sa mačevima rođena je 14. marta 1958. godine u Goraždu, a ranjena je na brdu Žuč 18. septembra. Preminula je 20. septembra 1992. godine, kao pripadnica 1. motorizovane brigade.

Na Žuči je, na Orliću, 18. septembra agresor izvršio napad koristeći mještane Vogošće i okolnih mjesta koje je držao u logorima, kao živi štit. Na taj način pokušali su probiti liniju odbrane 1. motorizovane brigade i združenih vogošćanskih odreda. Samo tog dana poginulo je 12 boraca, dok je 68 ranjeno. Taj dan se obilježava kao dan sjećanja bitke na Žuči i pogibije heroine Fadile, te njenih saboraca.

Svi njeni saborci sjećaju je se kao hrabre i neustrašive.

- Bila je uvijek dio saniteta, ali je išla i u akcije. Prilikom izvlačenja naših ranjenih teško je ranjena. Kad su je tako teško ranjenu počeli izvlačiti, ona je rekla: "Ne dajte, braćo, da prođu četnici". Ona se u tom momentu bori za život. Bila je sigurno svjesna da je teško ranjena, ali je svojim saborcima savjetovala da ne dozvole da prođu četnici. Borila se za svoj život, ali je ipak domovina bila iznad svega – ispričao je ranije za Faktor Fadilin saborac Mujo Karović.

Majka je o njenoj pogibiji saznala kada je čula pjesmu Hanke Paldum o Fadili.