"Poziv upućujemo na inicijativu volontera koji žele da pruže podršku ožalošćenoj porodici i prijateljima. Pozivamo ostale gradove da nam se pridruže", navode iz ovog Udruženja građana.

"Danas (jučer, op. pr) je jedan od najtužnijih dana za napuštene životinje. Goran Karanovič je sebi oduzeo život", objavljeno je nešto ranije na Facebook stranici ovog udruženja. 

"Digao je ruku na sebe jer sa manje od 20 godina nije mogao da izdrži pritisak onih koji su ga neprekidno prijavljivali. Slali mu policiju na vrata zbog 40-ak pasa koje je volio svim svojim srcem. Koje je danonoćno pazio. Koje je bolesne, polomljene, krvave dovodio svojoj kući i ulagao sve napore da im obezbjedi liječenje i dobar život.

Svaki dan su mu prijetili da će ih oduzeti. Danas su oni kojima smetaju životinje pobijedili. Ugasili su život mlađi od dve decenije. Oni stari, nervozni, potplaćeni, oni bijesni na sebe i sve oko sebe kojima smeta kad psi zalaju oni su potpisivali peticiju da ga unište. Smetao je njima i ovaj mladi život

Gorane čuvaj nam Rexsa. Čuvaj sve šapice koje su ikada otišle od tebe prerano.

Jedina utjeha je što će od danas imati pravog anđela da ih dočeka kada odu od nas", stoji u emotivnom postu objavljenom na Facebook stranicu Idruženja WagWag. 



Očajna mladog zaštitnika životinja optužila je komšije za njegovu smrt.

- Oni su zlotvori, mog su Gorana otjerali u smrt, zbog njih je moj mali anđeo digao ruku na sebe". Ovo su riječi Zore Karanović iz sela Štivor kod Prnjavora, majke Gorana Karanovića koji se ubio jer nije mogao izdržati pritisak komšija.

Tragedija se, kako piše Srpskainfo dogodila preksinoć, a samoubistvu mladića je prethodila prava drama.

Zbog napuštenih, često i bolesnih i povrijeđenih pasa, koje je Goran sakupljao i brinuo o njima, pojedine komšije su digle pravu hajku na njega.


Pisali su peticije i tražili da se Goranovi psi uklone iz sela.

- On je imao 15 svojih pasa, ostali su bili sa ulice. Dešavalo se da ih se skupi i po 50, sve njih je on hranio, liječio i čuvao, bez ikakve materijale koristi, iz čiste ljubavi. Od svog novca im je kupovao lijekove i hranu, ispričala je neutješna majka za Srpskainfo.

Kaže da su mu u tom plemenitom poslu pomagali neki dobri ljudi, ali da je bilo i onih drugih, kojima je smetalo kad pas zalaje.

Situacija se zakomplikovala kada je zbog komšinske peticije u Štivor došla komunalna policija.

Policajaci su rekli da će doći za dva dana i odvesti sve pse, i da Goran, po zakonu, može zadržati samo dva.

- Načelnik opštine Darko Tomaš mu je ranije govorio da će opština donirati zemlju i izdati Goranu građevinsku dozvolu za azil za pse, da se Goran samo malo strpi, dok ne protutnje ovi izbori. Tako je načelnik govorio, a opštinski komunalni policajci su došli da mom djetetu prijete i da mu otimaju njegove životinje, kaže majka Zora.

Kad se to dogdilo, mladić je bio u panici i sa majkom je došao kod komšinice Snježane Emanuele Linke Dalšašo i njenog supruga Reverta Linkea.

Oni su mu u i ranije pomagali da zbrine napuštene životinje, jer su i sami veliki ljubitelji pasa i na svom imanju imaju ih pet.

- Kad smo ranije čuli tu vijest da mu je načelnik opštine obećao zemlju i dozvolu za azil, rekla sam mu: Gorane, sine, sve ostalo ćemo mi obezbijediti, ne brini. Ali, kad je posljednji put došao kod mene i rekao da će policija odvesti pse, bio je očajan. Pokušala sam ga smiriti i utješiti, on to zaslužuje, bio je pravi dobri anđeo, priča kroz suze Snježana Emanuela za Srpskainfo.

Preksinoć je, kaže, kod nje došla uznezverena majka, moleći je za pomoć.

- Rekla je: nema mog Gorana, ajmo ga tražiti, molim te. Bila sam već u pidžami, ali sam se na brzinu spremila i krenula sa majkom u potragu. Sve smo obišli, nigdje ga nismo mogli naći – priča ova komšinica.

Nažalost, mladića je našla majka. Obješenog u plasteniku.

Pokušavali su ga reanimirati, komšinica Snježana mu je sve vrijeme, dok nije stigla hitna, davala vještačko disanje i masirala srce, ali Goranu nije bilo pomoći.

Kad su stigli, ljekari su konstatovali smrt.

- Meni je to dijete bilo kao moje rođeno, moja duša cvili i vrišti od bola i tuge za njim. Bio je beskrajno pošteno i iskreno dijete. On je samo spasavao nemoćne, ostavljene i odbačene duše. Svima je vjerovao i mislio da su svi ljudi dobri, a u stvari nisu, kaže Snježana Emanuela za Srpskainfo.

Žali, kaže, što je taj divni mladić doživio takvo odbacivanje i progon i što taj teret nije mogao izdržati.