“Obaveza svakog vjernika ako je u mogućnosti jeste da ode na hadždž, tako je i mene na ovo putovanje motivisala vjera. Dnevno prepešačim oko 60 kilometara, u meni je ostalo sportskog duha iz mlađih dana i ne osjećam umor”, kaže Enver.

Ne smetaju mu ni kiša, ni snijeg. Spava gdje stigne, nekad kod prijatelja a nekad kod rodbine. Ono što je najvažnije zdravlje ga dobro služi, ima adekvatnu opremu i kako kaže, uživa u svakom kilometru.

“Dešavalo mi se da spavam i pod otvorenim nebom, a temperatura je bivala u minusu. Mada, ništa mi to ne smeta, sve je u glavi. Ovo je putovanje na kom učite o životu i pomerate svoje sopstvene granice. Sa svakim kilometrom spozanajete na jedan nov način sve oko sebe”, dodaje Enver.

Ono što ga raduje jeste što su ljudi prepoznali njegov uzvišen cilj i pružaju mu veliku podršku, kroz koju god državu da prolazi, bez obzira koje vjere ili nacije bili. Na ovom putu upoznao je puno ljudi i svi se nude da mu pomognu. Oduševio se gostoprimstvom i načinom života pravoslavnih vjernika, a jedan gest nikad neće zaboraviti.

“Ne umijem prepričati mojoj porodici, sa kojom se svakodnevno čujem je koliko su svi ljudi ovdje u vjeri, koliko poštuju vjernike i raduju se tuđoj, u ovom slučaju mojoj sreći, ma koje vjere i nacionalnosti bili. Nigdje nisam doživio nikakvu neugodnost. Na Palama me zaustavio jedan momak i pitao gdje idem, ja kažem u Meku. Izvadio je novac i rekao – popij nešto od Srbina pravoslavca! Na svakom koraku me zaustavljaju pravoslavci – časte ručkom, plate smještaj. U početku mi je bilo neugodno ali onda sam skapirao da su ljudi takvi, vole da pomažu”, oduševljeno opisuje Beganović.

Njegov plan je da oko 25. juna stigne u Meku i završi svoje hodočašće. Pred njim je još uvijek izuzetno dalek put i nekih 5.100 kilometara.

(A. Balićevac)