Njegova kćerka, danas također članica SDP-a i političarka – objavila je potresan status na Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti.

“Dragi moj tata, nakon punih 11 godina, moram ti priznati da mi nedostaješ više nego ikad…

Nedostaje mi da me potapšeš po ramenu, da mi ispričaš neki dobar vic, da me naružiš kad se u nešto impulsivno, nepromišljeno i naivno zaletim ili kako bi ti govorio “pregonim”. Ili onda kad mi je prijeko potreban tvoj savjet…

Na tvom se mezaru trudim ne zaplakati. Suze ostavljam za poseban kutak i trenutak kad sam u samoći. Jecaji se zakotrljaju i onda kada ove dunjalučke pošasti zagrebu po starim ranama, i tvojim i mojim. Hrabro nosim i tvoje breme dok vidam rane i krijem ožiljke od zlonamjernika i onih što reže iz mišije rupe.

Ti znaš da ponosno nosim tvoje gene, tvoje naslijeđe, tvoju plemenitost i ljudskost. Onu što u osmijehu se raspoznaje. Pripovjedam časno i glasno i pričam istinu, baš onako kako si me naučio da treba. Susretljivo i srdačno se odnosim prema ljudima, kakvi god da jesu ili nisu. Jer takav si bio ti, a takva sam ti i ja.

Ponekad samu sebe tješim i pomislim da je i bolje što nisi više tu. Jer bi te boljelo silno da sada gledaš ove devijantne novotarije, gladeži i prokletinje: ljudske, političke i društvene. Bio bi prognan od ovih elitističkih i snobovskih nemani, u čiju se formulu nikada ne mogu i ne žele uklopiti ovakvi poput nas. I nek ne mogu i ne žele.

Na tome sam ti najviše zahvalna, što si me naučio da prvo budem dobar i pošten čovjek, pa tek onda sve ostalo. To uistinu i jeste najveća titula koju možeš ponijeti. A svima nama jednog dana valja mrijeti i ponijeti samo naša djela. E pa babuka moj, nek ti je rahmet duši, slava i hvala za sve ono što si bio i uradio i za ljude i za ovu državu. Ponosna sam što sam imala tebe za oca i što si bio baš takav, pošten i dobar, jednostavan, prizemljen i narodski.

Ti još uvijek živiš u srcima svih onih koji su te poštovali i voljeli. Dok je nas, biće i sjećanja na tebe i na sve ono dobro što si napravio i nama u amanet ostavio.

U snu te čekam babuka moj, da te barem tamo zagrlim ja”, glasi objava Jasne Duraković.

(A. Balićevac)