Nije dugo trebalo da uslijedi Isakov odgovor.

- Senilni Milorade, da te podsjetim...

Uslijed duševne nemoći starosti, odnosno senilnosti, Milorad Dodik je zaboravio da je 22. marta 1996. godine ponosno govorio kako Bosnu i Hercegovinu smatra svojom domovinom. Zaboravio je, vjerovatno zbog staračke demencije, da je punih usta - ispravno - tvrdio da “Republika Srpska nije država” i da je “bolje biti entitet u Bosni i Hercegovini nego provinicija u Srbiji”.

Milorade, ti kao čovjek opterećen krivičnim postupkom i kao čovjek čije je ime duboko urezano na crnim listama zbog kriminala i korupcije, nisi kompetentan da glumiš mog savjetnika i daješ mi sugestije. Ti kod mene Milorade imaš tretman samo i isključivo kao osoba koja može sjediti ili spavati u pritvorskoj jedinici.

Shvatam da te hvata panika i da nije jednostavno. Valja luksuz u kojem živiš na račun, uglavnom bosanskohercegovačkih poreskih obveznika, srpske etničke pripadnosti, zamijeniti sobicom sa WC šoljom i umivaonikom. Ali sam si kriv za to. I ne brini, naviknut ćeš se. Morat ćeš.

A ja ću te se sjetiti svakog 1. marta čestitkom u kojoj će pisati: “Milorade, sretan ti Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Države u kojoj si mogao biti slobodan čovjek i lider, a ti si izabrao da budeš sramota”.

Obećavam, Milorade, odgovorio je Isak.