Galić je trebao biti uhapšen u okviru akcije koja se provodi po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine usmjerene protiv krijumčara akciznim robama. Krivična djela za koja Tužilaštvo sumnjiči Galića počinjena su u periodu dok je on obnašao dužnost direktora Granične policije BiH. Informacije o Galićevom kriminalu prikupljene su nakon raspakivanja Sky aplikacije. Akciju provodi više policijskih agencija u saradnji sa EUROPOL-om.

Galić je navodno otišao na bolovanje još prošle sedmice, a tu se otvara pitanje i curenja informacija iz Tužilaštva BiH, odnosno, ko mu je dojavio?

Bjekstvom bivšeg direktora Granične policije BiH nastavljena je dugogodišnja praksa gdje osumnjičene osobe, koje imaju dvojno državljanstvo, bježe u susjednu Hrvatsku. Naravno, istih slučajeva gdje osumnjičenici/osuđenici bježe u Bosnu i Hercegovinu od izdržavanja kazne je također mnogo. 

Među takvim je svakako slučaj bivšeg predsjednika HDZ-a BiH i člana Predsjedništva BiH, te federalnog ministra Ante Jelavića koji je pobjegao 2005. godine, a od kojeg je, može se reći, i započela ova praksa. 

Nakon što ga je Sud BiH proglasio krivim i osudio na deset godina zatvora zbog zloupotreba položaja i pronevjera u vrijeme dok je bio federalni ministar odbrane, Jelavić je odlučio pobjeći u Hrvatsku i pozvati se na odredbu Ustava Hrvatske koja ne dopušta izručenja hrvatskih građana drugim državama u takvim slučajevima.

Jelavić je inače osuđen zbog zloupotrebe položaja ministra odbrane Federacije BiH u periodu od 1997.- 1998. godine i nezakonitog preusmjeravanja 260 miliona KM, koje je Republika Hrvatska slala kao pomoć Hrvatskom vijeću odbrane na račune zvaničnika HDZ-a BiH. Također, osuđen je i za izdavanje dionica Hercegovačke banke, uspostavljanje i kapitalizaciju Hercegovina osiguranja, kao i nelegalno dodjeljivanje stambenih kredita iz Fonda za branitelje federalnog ministarstva odbrane.

Nakon više od godinu dana koje je proveo u pritvoru Državnog suda, Jelaviću je u maju 2005. godine dozvoljeno da se brani sa slobode uz kauciju od pola miliona KM, koja je, uz oduzimanje putnih isprava, smatrana dovoljnom garancijom. No, tako nije bilo. 

Inače, Jelaviću je suđeno i u Hrvatskoj, a krajem prošle godine, Županijski sud u Splitu odbio je optužbe protiv Jelavića kojeg je USKOK teretio za ratno profiterstvo i zloupotrebu položaja i ovlasti, odnosno, nesrazmjernu imovinsku korist jer je na štetu budžeta Hrvatske u martu 1996. godine donio odluku da se za 790 hiljada kuna kupi stan od 90 kvadrata na splitskim Blatinama kojeg je u vlasništvo dobio komandant HVO-a i haški osuđenik Ivica Rajić. 

Optužbe su odbijene jer je počinjeno djelo zastarjelo. 

Zanimljivo je da je Jelavić 2009. godine otet u Zagrebu i odvezen na teritorij Bosne i Hercegovine, tačnije u jednu vikendicu u blizini Rame.

Otmičari su natjerali Jelavića da pozove telefonom suprugu, te da joj traži milion eura otkupnine.

Prema riječima otmičara pred sudom, nije im bilo do novca, već su bivšeg predsjednika HDZ-a u BiH htjeli izručiti vlastima Bosne i Hercegovine.

Jelavić im je pobjegao, tako što je iskoristio njihovu nepažnju, a njih četvorica su na kraju osuđena na 13,5 godina zatvora u martu 2010. godine.

Slučaj Lejle Fazlagić je, također, među poznatijim. Ona je 11 godina radila kao sutkinja u Općinskom sudu Sarajevo. Sudijsku karijeru prekida u julu 2016. godine kada podnosi ostavku i bježi u Hrvatsku. Nekoliko mjeseci ranije Kantonalno tužilaštvo iz Sarajeva je protiv nje pokrenulo istragu koja je početkom 2018. godine dovela do optužnice za zloupotrebu položaja, prevaru, krivotvorenje isprava i pranje novca. 

Fazlagić je inače optužena zajedno s bivšim ministrom unutarnjih poslova BiH Alijom Delimustafićem, te je se tereti da je malverzacijama prisvojila nekretnine u centru Sarajeva vrijedne oko 750 hiljada eura.

"Ja ću se vratiti u Sarajevo i opet biti sudija“, kazala je ona za CIN kada su je našli u Makarskoj.

U istom razgovoru je isticala da joj je proces podmetnut, da je riječ o hajci, a na pitanje kako je dobijala saglasnost od mrtvih ljudi tokom isfingiranih procesa, kazala je da ne zna jesu li mrtvi.

Iako je tvrdila da je materijalno ne interesuje, Fazlagić je tokom sudijske karijere stekla više stanova i vikendica u BiH i Hrvatskoj. Dva stana u napuštenoj jevrejskoj kući u centru Sarajeva uknjižena su na sutkinju i njenog oca na temelju nezakonite presude koju je sama donijela. Kantonalni sud iz Sarajeva blokirao je prodaju ovih nekretnina do okončanja sudskog spora protiv Fazlagić. 

Pojedini mediji su pisali da je bila bliska Zlatku Lagumdžiji i SDP-u, te je bila pristrasna u presudama koji su se vodili protiv članova ove stranke. 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lejla Fazlagic (@fazlagiclejla)

Danas Fazlagić živi u jednom malom mjestu na Makarskoj rivijeri, te je aktivna na društvenim mrežama, gdje redovno objavljuje fotografije.

2009. godine u navijačkim neredima u Širokom Brijegu je ubijen navijač Sarajeva Vedran Puljić, a njegov ubica ni dan danas nije pronađen. Popularne Horde zla, ali i porodica ubijenog Puljića, godinama je tvrdila da iza ubistva Vedrana stoji policija.

No, u februaru 2015. godine Županijsko državno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Olivera Knezovića za ubistvo Vedrana, ali i pokušaj ubistva još šest navijača FK Sarajevo. Prije toga, u januaru 2014. godine, Kantonalni sud u Širokom Brijegu je ustupio hrvatskom pravosuđu slučaj ubistva Vedrana Puljića.

Shodno tome, Knezoviću je suđeno u Hrvatskoj.

U aprilu 2015. godine mu je suđenje i započelo, a 2022. godine je oslobođen za ubistvo Vedrana, a početkom 2023. godine i za pokušaj ubistva navijača Sarajeva. 

On je osuđen na četiri godine zatvora zbog opće opasnu radnju, ali mu je Visoki kazneni sud Hrvatske smanjio kaznu s četiri na dvije godine zatvora od kojih će jednu morati provesti u zatvoru dok je druga godina uslovna s rokom kušnje od tri godine. U medijskim nastupima, Knezović je govorio da je "branio narod", te da on to nije uradio, uradio bi to neko drugi.

Zanimljivo je da je upravo odbjegli Zoran Galić te 2009. godine bio komesar Ministarstva unutrašnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona, te je u izjavama za medije tvrdio da "nije bilo upotrebe vatrenog oružja od strane službenih osoba".