Učenje o genocidu je dio nastojanja ove komisije da promovira i očuva istinu o zločinima, a nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici očekuju da će lekcije zasnovane na činjenicama postati dio zvaničnih školskih programa, piše Detektor.

Sedina Delić-Tanović, koja je na početku rata bila zatočena u logoru “Sušica”, odakle je došla u Srebrenicu, danas svoje iskustvo prenosi na mlade generacije u švicarskim i francuskim školama, a njen angažman je postao jedan od ključnih segmenata rada Komisije za bijele trake.

“To je postala misija za mene – borba protiv zaborava. U početku sam intervenisala tri-četiri puta godišnje u krugu od 50 kilometara. Danas ponekad putujem i 600 kilometara kako bih podigla svijest i informisala nove generacije”, kaže Delić-Tanović.

Ove edukacije organiziraju se u okviru nastave historije, geopolitike ili sociološkog pristupa, a Sedina dodaje kako su najveći nedostaci koje vide to što nastavnicima srednjih škola nedostaju nastavni resursi i činjenice koje bi bile sigurne i provjerene. Zbog toga se odlučila na ovu misiju, iako je povremeno bila i bolna za nju.

“Prvi put kada sam svjedočila, bukvalno sam na svojoj koži osjetila šta je posttraumatski stresni sindrom. Osjećala sam se kao trogodišnja djevojčica, čiji je otac i cijelo njeno djetinjstvo upravo ubijeni”, priča.

Još jedan problem na koji je nailazila jeste nedostatak ličnih i obrazovnih resursa kod nastavnog osoblja u Švicarskoj i Francuskoj. Jedan od nastavnika joj je i priznao kako se o ovoj temi ne usuđuje pričati jer se boji tenzija koje bi to moglo izazvati između učenika čije je porijeklo iz zemalja Zapadnog Balkana.

“Svjestan je da se kod kuće za neke osuđeni ratni zločinci smatraju herojima. Škola ostaje jedino mjesto gdje se historiji može pristupiti na činjenični način. Ali kako to učiniti a da se jedna strana ne osjeća stigmatizirano? Ispostavilo se da je svjedočenje vrlo djelotvorno”, poručuje Sedina.

Ajla Kuduzović, osnivačica Komisije bijelih traka koja organizira ovakve intervencije, kaže kako je njihov cilj da kreiraju nastavni materijal koji će olakšati razumijevanje genocida u Srebrenici, ali i da svjedočenjima o ovim strašnim događajima promoviraju razumijevanje i empatiju među budućim generacijama. Iako su ove obrazovne programe pokrenuli i prije usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, navodi da im je sada posao olakšan.

“Usvajanjem ove rezolucije, države su se de facto obavezale na promovisanje istine o genocidu i očuvanje sjećanja na žrtve, čime se dodatno osnažuje misija udruženja i otvara prostor za konkretnu saradnju s institucijama”, pojašnjava Kuduzović.

Smatra kako bosanskohercegovačka dijaspora i mladi koji su odrasli u inostranstvu, njegujući kulturu sjećanja i suočavajući se sa specifičnim ratnim traumama i egzilom, ključni za njihov rad.

“Ova djeca su sada spremna da govore o onome što se desilo i da spriječe ponavljanje sličnih tragedija. Zahvaljujući našoj mladosti, koja je dobro integrisana u dijaspori, imamo pristup školama”, dodaje Kuduzović.

Predavanja je Komisija održala u više od 20 razreda u Francuskoj i Švicarskoj, uključujući škole u Sionu, Lausanni i Martignyju, a nadaju se da će ovaj broj nakon usvajanja Rezolucije biti mnogostruko veći.

“Moram priznati da sada imamo vrlo čvrst argument, moćno obrazovno oružje kojim možemo dodatno potaknuti školski sistem da izvrši svoju dužnost – konačno ažurirati nastavni plan i program historije”, zaključuje Delić-Tanović.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja je usvojena u Ujedinjenim nacijama, osim obaveze svih zemalja potpisnica da bezrezervno osuđuju svako poricanje genocida, posebno preporučuje uključivanje lekcija o ovom historijskim događaju u obrazovne sisteme, u cilju sprečavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica te pojave genocida u budućnosti. Osim toga, rezolucijom je u kalendar aktivnosti UN-a uvršten 11. juli, kada će se u sjedištu ove organizacije izložbama i drugim aktivnostima obilježavati Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici.

U Memorijalnom centru Srebrenica već ranije su pokrenuli aktivnosti kako bi pripremili materijale za izučavanje genocida u školama, te su napravili priručnik u kojem je pojašnjeno na koji način izučavati i koje poruke poslati u vezi s genocidom u Srebrenici, u osnovnom i srednjem obrazovanju. Do sada su u BiH već pokrenuli saradnju s resornim ministarstvima u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu, a nadaju se da će ovakav pristup biti usvojen barem na nivou cijele Federacije BiH.

BIRN BiH je ranije objavio Bazu sudski utvrđenih činjenica o ratu, koja, između ostalih, sadrži informacije i videomaterijale o genocidu, ali i materijal za nastavnike kako podučavati učenike o prošlosti u Srebrenici.

Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je osnovao upravo UN, utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.