- Turska je ovdje možda jedini pravi pobjednik, dok Amerikanci djeluju avionima po položajima, a izraelska vojska prilazi tenkovima na 20 kilometara od Damaska i pitanje je sad gdje i da li će se zaustaviti.

Prema onome što vidimo, sve puno podsjeća na situaciju koju smo vidjeli u Libiji nakon što je svrgnut Gaddafi, kada je nastao opšti haos. Samo se nadati da taj narod, koji je toliko propatio pod tim režimom, neće upasti u još jednu spiralu zla.

Sve je još uvijek u igri i puno je igrača. Vrlo je interesantno da se Rusi povlače ali je očigledno da više nisu imali snage da održe i taj Assadov režim u Siriji. Mijenja se, dakle, konfiguracija okolnosti u toj regiji.

Izvjesno je da će Turska sada zadržati svoj utjecaj, da će Amerikanci igrati određenu ulogu pogotovo u tim kurdskim dijelovima, kao što je i potpuno jasno da Izrael neće propustiti priliku da ojača svoju poziciju u regionu Bliskog Istoka.

Ako na to dodate i interese Irana, Gazu, Libanon, onda znate da imate jednu zapaljivu smjesu za koju nikad ne znate kako i kada se može upaliti. U toj smjesi imate naizgled ljute neprijatelje ali i cijeli jedan niz kontakta upravo među tim neprijateljima i postoje razne kombinacije.

Ostaje da se vidi kako će se to raspetljati - obrazlaže Komšić svoje viđenje trenutne situacije na Bliskom istoku, koja je dramatično promijenjena padom Assadovog režima i brzim promjenama na samom terenu.

Odgovarajući na pitanje o situaciji na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, koju karakteriše veliki optimizam nakon povremenih sastanaka vladajuće koalicije, ali ne i vidljivi efekti nakon obraćanja na press konferencijama, Komšić potvrđuje da se to učestalo ponavlja.

- Meni to sve liči na onu narodnu - spolja gladac, iznutra jadac. Pojave se na press konferencijama i daju optimistične izjave, a vi vidite da tu nešto ne štima jer nikad nema konkretnog rezultata. Tako je i sada.

Nikako da se maknu u toj priči oko Plana rasta i tog novca koji smo trebali dobiti. Sve što Evropa traži od nas u smislu reformi ne prolazi, i ja mislim da će se to loše odražavati i na ekonomsku i na socijalnu situaciju u BiH.

Uz to je stalno prisutno to politčko ludilo i bjesnilo, i to bjesumočno vrijeđanje i ta pljuvačka retorika, i kad na to dodate da će naša, ipak vitalna ekonomija, zbog vanskotrgovinskih partnera koji i sami padaju poput Njemačke, osjetiti posebne posljedice, to onda sve ne izgleda dobro.

Situacija će stagnirati i to će se osjetiti na budžetima, posebno na socijalnom dijelu budžeta u entitetima i u kantonima. To se već sad vidi po stalnim novim zaduženjima, tako da mislim da nije baš sjajan period pred nama.

Vidjet ćemo šta proljeće nosi i u smislu pritiska javnosti - ističe Komšić, potvrđujući da ni budžet koji utvrđuje Predsjedništvo i proslijeđuje ga Parlamentu na usvajanje još nije ni u najavi, a po Zakonu je već trebalo biti riješen.

Komentarišući ponašanje vlasti u odnosu na slučaj 'Kovačević protiv Bosne i Hercegovine', u kojem je Evropski sud za ljudska prava potvrdio da je apelantnu uskraćeno aktivno biračko pravo, Komšić, koji je prisustvovao raspravi u Strazburu, očekuje da Veliko vijeće ovog suda neće ići protiv već donesene presude.

- Ukoliko će se držati onoga što piše u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, a imajući u vidu odluku Malog vijeća, onda ni Veliko vijeće ne bi trebalo ići mimo te odluke. Ukoliko Veliko vijeće preinači tu odluku ili ne udovolji Kovačeviću, onda se postavlja pitanje dalje vrijednosti Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Kako god to izgledalo sa strane, i ako pokušavate sagledati racionalno, pred Evropskim sudom je velika odgovornost, jer oni sada imaju priliku da osnaže Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, jer u tom smislu ovaj slučaj ne može biti jasniji, ili će podleći pritiscima u kojima ne prednjači samo Ured visokog predstavnika i Hrvatska koja to radi javno, nego i neke zemlje EU koje to rade ispotiha, tajno.

Autoritet Suda je, dakle, u jednom velikom iskušenju jer je Evropska konvencija oslabljena ili poništena ako ta prva presuda ne bude potvrđena ili će biti dodatno osnažena ako bude potvrđena.

Kao pravnik, ja želim da sudije Evropskog suda za ljudska prava stoje iza svoje struke i svog integriteta i nadam se da neće podleći, vjerujte mi, potpuno očiglednim pritiscima.

Moram reći jer sam bio u Strazburu i gledao šta rade, da su tačno podijelili uloge i da se radilo o apsolutno koordiniranoj akciji - Monika Mijić je uzela jedan segment, Schmidtov advokat drugi, a zastupnica Hrvatske je uzela treći segment.

Oni nisu koristili istu argumentaciju nego su na tri platforme očigledno koordinirano napali slučaj 'Kovačević' i apsolutno postoji puna poltička koordinacija - dodaje Komšić.

Dodaje da su ministri u Vijeću ministara koji dolaze iz stranaka, kako se to voli reći - sa sjedištem u Sarajevu - tu, blago rečeno, podvili rep i sklonili se s puta HDZ-u i Hrvatskoj.

- S moje tačke gledišta, izdali su interese Bosne i Hercegovine, a s njihove očigledno misle da nisu. Presuda 'Kovačević', neovisno od toga da li će Veliko vijeće potvrditi prvostepenu presudu ili ne, je argumentacija o temama koje se tiču eventualne izmjene Ustava i Izbornog zakona.

To još uvijek ne znači da će se stvari preko noći promijeniti, ali je to argument koji će odlučiti, u jednoj javnoj i političkoj raspravi kuda ova zemlja ide.

Ovo je odluka da li ćemo ozakoniti konsocijaciju kao način funkcionisanja ovog društva ili će ova zemlja ozakoniti principe koji su evropski i u čijim je temeljima individua i njeno pravo, a ne isključivo pravo kolektiviteta - zaključuje Komšić.