Autor je prije dva dana u Beogradu potpisivao novu knjigu i družio se sa čitaocima, a kaže da će drugi dio “Higijene nesećanja” biti objavljen već krajem godine.

“Naslov knjige odnosi se na dve stvari: na potisnutu traumu glavnog junaka, ali i na kolektivno nesjećanje kao taktiku preživljavanja našeg društva. Vidjećemo gdje se te dvije priče susrijeću. Naslov je, naravno, omaž Simi Panduroviću, ta njegova sintagma “higijena nesećanja” veoma me intrigira: htjeti da se ne sjetiš, ne sjećati se ciljano i vrlo pedantno. Kratkoročno ljekovito, na duže staze pogubno”, kaže Marčelo za Novosti.

Knjiga govori o mladim i ogorčenim ljudima, da li je to priča o nama?

“Uvijek se trudim da moji junaci budu osobe, ne prototipske figure koje tek ilustruju neku društvenu pojavu. Budući da se radnja romana odigrava ovde i sada, kroz junake se prelama i opšta slika. Sve te ljude upoznali smo u prvom dijelu ove trilogije, u “Rubikovoj stolici”, s tim što je tamo fokus bio na glavnom junaku, a ovdje stavljamo pod lupu svakog od njih. Njihov očaj nije istog porijekla, pa im ni moralne dileme nisu iste”.

Šta im je zajedničko?

“To što im mogući izlaz, onaj koji se najčešće nudi, podrazumijeva da sasvim pogaziš i poslednji lični i moralni princip, što nameće pitanje – šta onda spasavamo? Izgleda da kod nas spasavanje stomaka podrazumijeva žrtvovanje kičme. Izuzetno me intrigira lik negativca, dijabolične osobe, inteligentne, načitane i obrazovane, koja želi da vidi svijet kako gori. Savršeno čita ljude, igra se životima i raspoređuje ih po šahovskoj tabli, brižljivo pripremajući svoj master plan”.

Kako sačuvati sopstvenu dušu, čast, moral i izbeći iskušenja i dileme?

“Kokan Mladenović je u jednom intervjuu kazao da je zapravo većina nas emigrirala: neki van zemlje, a neki u sebe. To je tačno, ali ne mora biti loša vijest. Loše je samo ako si permanentno emigrirao u sebe. Sklanjati se povremeno i privremeno u sopstvene kružoke, međutim, čini da čovjek ostane pri sebi, skupi snagu i nastavi bitku. Ali gajim razumijevanje i prema onima koji dignu ruke i odu odavde. Nekako i jeste svodljivo na to: ili otići odavde ili ostati i boriti se. Jedino što ne podržavam je ostati ovde i ne boriti se”.

U narednom periodu Marčelo neće biti previše angažovan na muzičkom planu, već će tokom ljeta promovisati roman i raditi na sljedećem.

“Muzika će sačekati da se “Higijena nesećanja” privede kraju. Kada ova literarna avantura bude gotova, biće vremena za stihove. Bend je prilično naoštren, u suštini čekaju mene. Dopada mi se ta smjena energije jer je pisanje usamljenički posao, dok nam je muzika uvijek bila timski rad”, pišu Novoasti. 

(Alen Avdić)