U svojoj uspješnoj karijeri često je znao da šokira i sablazni javnost, ali i da osvoji i oduševi svoje fanove. Buntovan od rođenja, već kao trinaestogodišnjak svira u kultnom sastavu Klinska pomora, 1983. ulazi u grupu Neron koja ubrzo mijenja ime u Psihomodo Pop. Iza sebe ima 13 albuma na kojima je autor većine tekstova i muzike. Budući da voli ono što radi, kaže da radi bez prestanka. Talentovan i kao slikar i grafičar, imao je veliki broj samostalnih izložbi u Hrvatskoj i regionu, a upoznali smo ga i kao plesača u emisiji Ples sa zvijezdama, gdje je pobrao velike simpatije publike. S bendom se osjeća kao u braku, a sa suprugom Deanom ima sina Vilija (22), muzičara i studenta glume.

Kako živi danas Davor Gobac i može li se živjeti od rokenrola?

“Dobro živim. Ja volim svoj posao. Mi smo stari bend, postojimo 33 godine i za nas već znaju i oni koji ne slušaju rokenrol. Mi smo već klasika Balkana i rokenrola. Ima desetak bendova na Balkanu i mi smo u tih desetak. Najbitnije je da radiš ono što voliš. Imamo uredan život, a nemamo radno vrijeme i nikad ga nismo ni imali. Mi imamo najljepši posao na svijetu, radiš posao a nemaš osjećaj da radiš. Kad imaš dobar posao i dobru ženu, život ti je bajka”.

Šta vam je donijela zrelost?

“Kako dugo radimo, nekako smo se ugradili u stvarnost ljudi. Ja uz bend radim još gomilu drugih stvari i što sam stariji imam sve više posla. Dosadno mi je ako nešto ne radim”.

Slikali ste i imali oko 40 samostalnih izložbi. Slikate li još uvijek?      

“Dugo nisam slikao jer nemam vremena, ali zato radim sve ostalo. Dosta sam snimao za televiziju, snimam s bendom, radim nove pjesme i dosta vremena provodim u studiju”.

Svojevremeno ste imali egzibicionističke nastupe, neobično ste se oblačili i još neobičnije svlačili na sceni. Iz želje da šokirate ili iz puke zabave?

“Po tradiciji New York Dollsa, mladog Džegera, Igija Popa imali smo te svoje faze kad sam se šminkao i oblačio u ženske stvari, skidao se na bini. To mi je baš draga faza i čak mi je malo žao što je prošla. Bio je to moj umjetnički izraz, dio predstave, a to sam rekao i na sudu kada su mi dali prekršajnu kaznu za sablažnjivanje javnosti. Mi smo u svakom vremenu bili ispred vremena, Red Hot Chili Peppers su se skinuli puno kasnije poslije nas”.

Kako danas gledate na golotinju u medijima?

“Meni golotinja ne smeta. Više mi smetaju glupi naslovi u novinama, koji nisu istiniti. Više bih volio da su gole ženske na naslovnicama, to je mnogo moralnije”.

Osim panka i roka radili ste i dječiju muziku?

“Radili smo baš dosta emisija za djecu, Mikija Mausa, Nedjeljom ujutro, Poštanski sandučić. Radio sam s Davorom Slamnigom, koji je pisao pjesme za djecu, a pjevao je Džo iz Smogovaca. To su mi sve frendovi. Radili smo kasnije s Arsenom, sa Đelom, sa Alfijem Kabiljom bajke nedjeljom ujutro. Tek kasnije smo odlučili da napravimo dječiju ploču na kojoj ima mojih pjesama, čak smo nešto i od Ramonesa obrađivali. To je za rad bio veoma zabavan album i mislim da smo ga završili za deset dana i ispao je odlično. Nažalost, rat je prekinuo taj album. Tadašnji Jugoton ga je godinu i po držao u ladicama. Kad su ga objavili, počeo je rat i muzika je pala u drugi plan”, piše Gracija.

Već par godina vodite zdrav život. Kako je došlo do preobražaja?

“Hedonist sam i volim da radi stvari dok u njima uživam. Prestao sam piti jer to više nije imalo smisla, nisam više uživao, postala je to prava ovisnost i zato sam prestao. I uopšte mi ne fali. Ne pijem 12 godina, prestao sam pušiti prije tri tjedna, a vježbam već godinama. Ne vodim baš neki prezdrav život, a ovo ostalo neću ni pričati (smijeh)”.

Kako danas ocjenjujete rok scenu u regionu?

“Vidim da postoji neka mlađa ekipa. Slušaju stare momke tipa Zeppelina, pa Ramonesi su u današnje vrijeme postali Beatlesi, ali to je debela manjina”.

Pratite li muzičku scenu u Crnoj Gori?

“Vidio sam par bendova dok sam radio emisiju Rat bendova u Sarajevu na OBN-u. Ne mogu da se sjetim kako se zovu, ali su simpatični su. Ne pratim baš scenu i ne znam ni šta se dešava u Hrvatskoj, ali dosta smo svirali po Crnoj Gori. A ne znam ni gdje bih to i pročitao, sigurno ne u redovnim medijima. Morao bih kopati po specijalizovanim stranama na internetu. Tako da ne pratim scenu, ali ako se neko dovoljno dobar pojavi, to čujem. Ali, dugo već ništa nisam čuo (smijeh)”, piše Gracija.

(Alen Avdić)