Radi je ustanovljena Alchajmerova bolest, a za pjevačicu je trenutno to najbolnija tema u životu.

“Bolest je uzela maha. Srce i duša me bole zbog toga što me moja baka ne prepoznaje. Ona je moje zlato, moja duša, moje sve na svijetu i mnogo je strašno kada prilikom svakog viđanja s njom moram da se iznova upoznajem i pokušavam da je podsjetim ko sam. Da sam ja kćerka njenog sina, njena unuka. Njena Milica. Njena pjevačica. Sama činjenica da sam doživjela da neko ko mi je najbitniji na svijetu postane dementan veoma je teška i potresna, izbjegavam da pričam i razmišljam o tome, ali očigledno da u životu postoje stvari koje ne možemo da biramo i na koje ne možemo da utičemo”, kazala je Pavlović.


Prilikom svakog susreta pjevačica se trudi da dopre do bake.

“Da se prisjeti da sam ja njena Milica, ali svako novo viđanje donosi iste momente. Ali onda kad me prepozna, kad se sjeti, to je neprocjenjivo i ne mogu da opišem taj osjećaj kako me ljubi, grli… Svaka riječ koju mi uputi za mene je velika kao cio univerzum”, objasnila je Pavlović.


Pjevačica nije odrastala uz majku i oca, ali uvijek je isticala da su joj baka i deka više nego dovoljno mijenjali te uloge.

“Bila bi laž kada bih rekla da nisam primjećivala razliku između druge djece i sebe, ali isto tako bih slagala kada bih rekla da se baka i deka nisu potrudili da mi pruže apsolutno sve što mi je bilo neophodno – ljubav, brigu, pažnju. Moj otac se ne ljuti kada mu kažem da je za mene moj otac – moj deda. I to je jednostavno tako. Njih dvoje, Rada i Vladimir, bili su moj oslonac, moja porodica, dali su sve od sebe da me lijepo vaspitaju i da mi nikada ništa u životu ne nedostaje”, priznala je Milica.


(Amer Mujezinović)